Foto: 
Geril

Pokraj vode Studenice

Iznad bistre i studene reke, nedaleko od živopisne Ibarske klisure,  na prekrasnom, skrovitom mestu, uzdiže se jedan od bisera među zadužbinama, a to je manastir Studenica, koji se svojim celokupnim izgledom uklpa u okolni pejzaž, čineći sa njim harmoničnu celinu koja odiše duhovnošću, mirom, neprolaznom lepotom, skladom…

Najpoznatija zadužbina Stefana Nemanje, sagrađena je u XII veku. Tačnije, u devetoj deceniji XII veka, počela je izgradnjaBogorodičine crkve, koju je Veliki župan namenio sebi za grobnicu. Konake jenastanio monasima, da bi se kasnije i sam zamonašio. Posle odlaska u Hilandar, brigu oko dalje izgradnje prepustio je svom sinu Stefanu Prvovenčanom.

O podizanju Studenice, Sveti Sava u biografiji svog oca, u delu koji se odnosi na izgradnju manastira, govori o tome kako je ovo mesto izgledalo kao pusto loviše i da se baš to dopalo Stefanu Nemanji kad je odlučio da ovde podigne manastir. Krajolik je bio presudan u donošenju takve odluke.

Sa propašću srpske države, završava se blistavi period studeničke istorije, koja doživljava sudbinu ostalih manastira, crkava i drugih građevina koje su bile izložene na milost i nemilost Osmanlijskih porobljivača. Delile su, jednostavno rečeno, sudbinu naroda.

O povoljnijim prilikama za Studenicu, moglo bi se govoriti tek nakon obnove Pećke Patrijaršije, 1557. godine, jer je prva, veća restauracije urađena 1569. da bi, već,  krajem XVII veka manastir više puta bio izložen napadima i pljačkama. Nekada je manastirski kompleks činilo četrnaest crkava, od kojih su očuvane tri: Bogorodičina crkva, crkva Svetog Marka i Kraljeva crkva odnosno, crkva Svetog Joakima i Ane, a izumeđu druge dve pomenute, nalaze se temlji manje, jednobrodne crkve posvećene Svetom Jovanu. Arheolozi su  tokom svojih istražianja, naišli na mnogobrojne ostatke što građevina, što predmeta od kojih su svi imali određenu namenu, najčešće bogoslužbenu. Bogorodičina crkva, koja zauzima centralno mesto u studeničkom arhitektonskom kompleksu,  je jednobrodna crkva sa kupolom, na čijem zapadnom kraju je kralj Radoslav, unuk Stefana Nemanje, dozidao veliku pripratu, a fasada je specifična, jer je izgrađena od belih blokova. Mešavina romaničkog i vizantijskog stila koja odlikuje ovu građevinu, dovela je do stvaranja tzv. raške škole, kao posebnog pravca u arhitekturi.

Kraljeva crkva, sagrađena je od  kamena i tufa, zadužbina kralja Milutina, iz 1314.godine, u obliku je krsta sa oktogonalnom kupolom.

Crkva Svetog Nikole, treća je crkva u manastirskom kompleksu. Jednobrodna, manaj crkva bez kupole, oslikana je tokom XVII i XVIII veka, što navodina zaključak da je nastala u vreme kad i Bogorodičina crkva, a možda i pre nje.

Godine 1968. je utvrđeno da je bila zatrpana zemljanin nanosima, nakon čega se pristupilo njihovom uklanjanju, otkriveni su tragovi trema, ostaci fresaka, kao i više grobnica iz srednjeg veka, kao i figure sa veoma zanimljivom i bogatom ornamentikom.

U konacima se nalazi muzej gde su izložene brojne dragocenosti, sačuvane uprkos ratovima koji podrazumevaju rušenje i pljačkanje. Od svih dragocenosti, najvažnije je, možda, pomenuti plaštanicu Antonija Heraklijskog, izvezenu u XIV veku; među predmetima od plemenitog metala, značajan je prsten Stefana Prvovenčanog, a izuzetno umetničko delo predstavlja stavroteka iz 1628. godine.

Od nekada bogate biblioteke, sačuvan je mali broj radova, ali dovoljan da nas podseti i posvedoči o stepenu kulture tog vremena.

Savine isposnice, Gornja i Donja, smeštene visoko u brdima, na obroncima planine Radočelo, spomenici su kulture, ali pre svega mesta do kojih se dolazi peške, uz strme, uske staze, okružene bujnim šumama, posle kojih se izlazi na stazu koja se nalazi između litice i duboke provalije. Konfiguracija terena kao simbolika i opomena Savinom narodu.

Savršena dela prirode i ljudskog umeća, spojena su na jednom mestu, koje se nalazi pokraj reke koja je ime dobila po svojoj vodi, uvek studenoj; onoj koja je i Velikog župana osvojila svojom bistrinom i lepotom kraja kroz koji protiče; vodom koja govori o jednoj bogatoj zemlji koju je teško razumeti, ali koja može biti svetao primer celom svetu, bez obzira šta taj svet pričao o njoj. Ipak je Studenica jedno od onih mesta iznad kojih sviće dan umiven vekovima, a Srbija ih ima na stotine.

Komentari

Komentari