Pozdrav iz Zemuna
Foto: 
Saša Montiljo

Pozdrav iz Zemuna

Ovih dana, novinarska branša pogotovo, ali i cela Srbija, obeležava značajan jubilej. 180 godina od početka objavljivanja Novina srpskih, koje je u prvom navratu, počeo da objavljuje  Zemunac Dimitrije Davidović, još 1813. godine u Beču. Kao jedan od najobrazovanijih ljudi svoga doba, govorio je više jezika- staroslovenski, latinski, ruski, nemački i francuski, pa je ipak, dalekovid kako je bio, tada u Beču, podržao Vukovu reformu, a njegove novine su postale nosilac književnog života Srba toga doba. Ipak, moderna Srbija je svoje novine dobila te,1834. godine. Prvi njihov broj, pod nazivom Novine srbske, izašao je u Kragujevcu pod uredništvom pominjanog Davidovića. Prvobitni tiraž ovog tada nedeljnika bio je 300 primeraka, a pretplata dva talira godišnje. Od 1835. godine novine su izlazile u Beogradu. Godine 1845. promenile su ime u Srbske novine, a 1869. u Srpske novine. Prvobitno nedeljnik, novine su u periodu 1843 - mart 1849. izlazile dva puta sedmično, potom do kraja 1872. tri puta sedmično, da bi od 1873. postale dnevnik, osim u periodu Prvog svetskog rata, kada je bilo velikih neredovnosti u izlaženju. Osim u Kragujevcu i Beogradu, novine su štampane u Nišu (1914–1915), a zatim i na Krfu (1916–1918). Kao zvanično glasilo države Srbije, novine su pratile, sledile i tumačile politiku srpske vlade sve do završetka Prvog svetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Poslednji broj novina je izašao 15. februara 1919. godine (po novom kalendaru). Srpske novine su bile ne samo prvo službeno glasilo već, istovremeno, i list koji je pratio politička, ekonomska, kulturna i društvena zbivanja Kraljevine Srbije.

1835. godine Davidović je izradio Sretnjski ustav. Tada je bio i ministar unutrašnjih poslova i prosvete. Po ukidanju Ustava, pao je u nemilost kod Miloša Obrenovića, i do kraja života živeo u siromaštvu. Bio je zagrejan prosvetiteljskim idejama I slobodoumljem….

Kada klincima u srednjoj školi u kojoj radim,objašnjavam na prvim časovima istorije književnosti kako teku istorijske promene, radim to otpilike ovako. Točak istorije se sve brže okreće. Koliko vremena je čoveku trebalo ( da ne gnjavim sad sa celim predavanjem) da pronađe vatru, pa točak, pa metal… A koliko minuta je, ne, koliko sekundi je danas potrebno da stignemo do bilo koje informacije. Šta je kraj istorije i postmoderno doba - svake sekunde nešto novo. Istraživanje, časopis, rat, bolest, film, pesma, sportski događaj. Otkriće božije čestice, DNK niza, nove planete u Sunčevom sistemu… I kada bi imali takve mogućnosti, materijalne prirode isključivo, hiljade i hiljade kanala TV, časopisa. Informacije, informacije, informacije.

Čudo zvano internet.

U novinarstvu sam bila cele devedesete. Radila sam u RTS u i nikada ne bih mogla, kao mnoge kolege kad su iz njega otišle, da loše govorim o javnom servisu. Radila sam u Informativnom programu Televizije Novi Sad i tome bi se, bez obzira što sam pratila  kulturu, moglo svašta prigovoriti. O cenzuri i autocenzuri informativnog progama. O lošim platama i vremenu rata. O vladi Slobodana Miloševića… Ipak, RTS je i danas, jedan od nosilaca kulturnog i javnog života Srbije. Koliko sjajnih dokumentarnih storija, školskog programa, emisija koje se bave mladima, kulturom. Mreža dopisništva, kao slika svakodnevne Srbije. Koliko kvalitetne muzike, stranih odabranih sadržaja. Sjajnih novinara koji još uvek, u vremenima besparice, neguju istraživačko novinarstvo. Koliko montažera, snimatelja, tonaca, reditelja,  koji dobijaju ozbiljna međunarodna priznanja, bez obzira na sve povike na njih i plaćanje pretplate…

Svet se menja i menja se brzo. Tehnologija, obrazovanje, zdravstvo, navike u ishrani, moda. Teško da postoji nešto što se ne menja. Neke promene mi se dopadaju, dok druge stvaraju strah i anksioznost.

Promena koja mene čini anksioznom je svakako novi Zakon o javnom informisanju, koga je 2.08 2014. Godine usvojila Skupština Srbije, izglasan posle jedanaest godina od prethodnog...

Upravo na TV gostuje premijer Aleksandar Vučić (nedelja 3.08.2014. B92 voditelj Ivana Konstantinović), koga čujem krajičkom uha- parafraziram pišu i izmišaju. Šta god…

Mene lično uznemirava ideja da internet u Srbiji možda više ne pripada slobodnom prostoru izražavanja…

Reakcije su još vrlo šture, bar zvanično po medijima. Po novom zakonu, precizira se da je napušten pojam javno glasilo, a usvojen medij, a to su dnevne i periodične novine, servisi novinskih agencija, radio program i televizijski program i elektronska izdanje tih medija, kao i samostalna elektronska izdanja, pod kojima se podrazumevaju uređivački oblikovane internet stranice ili internet portali, koji su registrovani u Registru medija… Zakonska rešenja obuhvataju i slobodu širenja informacija putem interneta i na drugim platformama, kao i slobodu izdavanja medija i obavljanja delatnosti javnog informisanja in a taj način pokriveni su svi pojedinačno određeni aspekti slobode javnog informisanja - od slobode stvaranja i distribucije medijskih sadržaja, do obezbeđivanja uslova za slobodno izdavanje javnih glasila.

(Uvek pokušavate da nađete nekakav skandal, upravo komentariše premijer na B92)

Kad u Srbiji počne da se u Zakonu govori o slobodi, obično ista bude ukinuta... Mislim ja glasno, laički… Kao bivši novinar.

Ono što sam sigurna, je činjenica, da će mnoga glasila (od onih malih, na jezicima nacionalnih manjina, preko onih lokalnih) biti pred gašenjem, jer se po novom zakonu planira privatizacija istih. Ako u obzir uzmemo dosadašnje rezultate zakona o privatizaciji…Loše im se piše. Šta će biti sa Studiom B, na primer. Hoće li neko sa mnogo novca a malo pameti, moći da napravi medijske kartele na našem nebu, možda. RRA se transformiše. Najvažnija izmena predloga Zakona o elektronskim medijima koji je upućen Skupštini Srbije na hitno usvajanje, jeste transformacija Republičke radiodifuzne agencije (RRA) u Regulatorno telo za elektronske medije. Novo regulatorno telo će propisivati pravila, kontrolisati rad i izricati kazne pružiocima medijskih usluga, a o svom radu podnosiće godišnje izveštaje Skupštini Srbije. Dozvolu za emitovanje programa će Regulatorno telo izdavati na osam godina, ali će imati pravo da je oduzme, ako utvrdi neregularnosti. Dozvola se moža oduzeti privremeno na rok od 30 dana, a posle toga i trajno. Oduzimanje dozvole predviđeno je i ako se ustanovi da neki medij ima monopol, odnosni krši načelo medijskog pluralizma…

Na sajtu Blica online (28.07.2014.), jedan korisnik na ovu vest kaže (tekst preuzet sa Beta  Kraj za RRA Uloga novog regulativnog tela), što mi se baš dopalo "Novo regulatorno telo će propisivati pravila, kontrolisati rad i izricati kazne pružiocima medijskih usluga" - ili u prevodu kadija te tuzi, kadija ti sudi :)))) Zakonodavno i izvršno je podeljeno još pre 400 godina zbog konflikta interesa, ali taj memo u Srbistanu još ne pročitaše p.s. A po čemu je to onda ovo "NOVO" telo? Mislim, po čemu se razlikuje od "starog", sem u novoj skraćenici zbog koje će morati da menjaju tablu na zgradi, raspisuju tender i onda pobedi firma sa ponudom od 2 milijarde dinara (našeg novca) za izradu nove table.

Pitanja je mnogo, a ja, ja sam  profesorka iz Zemuna, koja piše o prvim srpskim novinama...

Da samo ne bude da ostanemo svi u medijima kao Dimitrije Davidović, na kraju, zaboravljeni i u siromaštvu. Jer imamo prosvetiteljske ideje i slobodoumni smo…

Dobro, ne baš svi…

Mislićemo ružičasto.

mr Aleksandra Nikolić Matić

Komentari

Komentari