Foto: 
Johan Carlström

Misterija leta 707 (3.deo)

Nakon što je prešao isprljani deo još jedanput, začu se ogroman zvuk groma propraćen jakim potresom, na šta pade na pod. Začu se vrisak i glasno zapomaganje. Brzo se pridigao kad se začu još jedan jak udarac groma koji je pogodio avion i sva svetla se pogasiše. Potpuni mrak zavladao je celim avionom. Erne se brzo pridigao i izlete napolje. Veliki prasak se ponovi, a ljudi vrisnuše. Avion se tresao sve jače i jače. Johansen se nekako primače nekom sedištu sa svoje desne strane i uhvati se za njega. Panika je zavladala avionom, dok su munje cepale nebo. Blistava bela pojava projuri duž hodnika u pravcu toaleta i propade kroz pod. Svi zanemeše za tren.

- Šta to bi?! Ovo je nemoguće! Upomoć!!! – čuli su se povici sa svih strana, ali druga bela kugla pojavi se sa nastrešice. Lebdela je u jednom mestu u punom sjaju, ne krećući se. Svi su nepomično zurili u nju, niko nije ni reč progovorio. Tada se kugla naglo pomeri ka napred na šta svi vrisnuše. Začu se još jedan prasak propraćen vriskom u avionu i kugla nestade kao da je nikad nije ni bilo, a svetla se popališe.

- Šta se ovo dešava? – upita neka starica Ernea koji je nepomično stajao na sredini hodnika.

- Ovo vam je gospođo čista nauka. Elektricitet koji je zadobio novi fizički oblik. U svakom slučaju poznata pojava ali, nažalost, ne dovoljno istražena – izusti Erne blagim tonom pokušavajući da smiri čitavu sitaciju potkrepljujući je naučnim činjenicama.

- A kako to Vi znate? – začu se duboki muški glas sa lave strane.

- Ja sam profesor fizike u Oslu.                           

- Pošteno. I, je l’ ovo opasno po nas? – dodade čovek mršteći se.

- Nije, u pitanju je čist elektric... – nije stigao ni da završi, a svetla se ponovo pogasiše na šta svi poskočiše.

Tišina je delovala užasavajuće, kao da nikog nije ni bilo u avionu. Svi su ćutali, ali baš svi. Tek po koja svetlost munje obasjala bi preplašena lica putnika. Turbulencija je prestala, bar na tren. U nekim delovima aviona mogao se čuti i po neki plač. Preplašenih ljudi bilo je na sve strane. Erne je sve vreme gledao kroz maleni prozor kroz koje je dopirala ogromna buka. Za oko mu zapade neka sitna svetleća pojava koja je jurila mračnim nebom. Stotine malih kuglica ulete sa svih strana. Turbulencija je opet počela, propraćena vriskom. Avion se tresao kao da će svakog trena pasti, dok su leteće kuglice jurile i pravile još veću pometnju. Začu se tresak koji je dolazio iz glavne kabine i avion poče naglo da pada. Maske za kiseonik poispadaše na svakom sedištu. Vrištanje se čulo sa svih strana. Ljudi su toliko preplašeno izgledali da nisu ni primetili maske. Avion je nezamislivom brzinom jurio ka tlu. Mnogi su izgubili svest. Sekunde su bile u pitanju do sudbonosnog trenutka. Smrt je već bila u vazduhu. Erne je ležao na podu gubeći svest. Kroz um su mu prolazile slike Nore koja ga čeka na aerodromu. Želeo je da je vidi još jednom, još samo jednom. Krila aviona su odavno gorela, dok su se ostali delovi lomili od prevelike brzine. Sledilo je ono najgore. Pogled mu se lagano mutio i on izgubi svest.

- Gospodine, gospodine, probudite se – začu poznati ženski glas. Mamurno je otvorio oči kad ugleda stjuardesu koja mu je ranije donosila kafu.

- Šta se dešava... – reče on dok mu se još vid mutio.

- Zaspali ste, let za Dansku je otkazan zbog jakog nevremena.

- Ali kako... – gledao je izbezumljeno oko sebe, ne shvatajući da je još uvek u avionu i da se ništa od onoga nije dogodilo. Pogledao je kroz prozor, kad bela svetlosna kugla projuri i odlete u nebo. Videvši je, samo se nasmešio i lagano ustao sa sedišta.

- Dobro pa preživesmo onaj pad, za sve su krive one vražje svetlosne kugle. – začu se grubi muški glas iza Erneovih leđa. Kada se okrenuo, tamo nije bilo nikog.

-kraj-

Đorđe Grmuša

Komentari

Komentari