Kakvo je to uzbuđenje koje nije deo normalnog i svakodnevnog života, što čoveka tera u beg od stvarnosti i stavlja ga pod veo sramotne tajne? Zbog čega ljudi biraju takav način izražavanja nečega što se ne može na drugi način izraziti? Zašto to rade?
"…ljudi su samo delovi kopči, polovine, kao muške i ženske nitne rasute po svetu koje se sparuju po različitim principima, potrebama i mnogim drugim okolnostima koje utiču na dalji opstanak kopči..."
"...Prvo sam se uplašio da nije neki virus, ili kojekakav otpad od drugih delova koji se zaglavio tu, kad ono spava jedna minijaturna „ona“ u haljinici i sandalicama, sva u kosi od meda i sjaja, poluotvorenih usta..."
"...Želim da joj nedostajem! Želim da ponovo proživim trenutke strasti kad je sve oko nas postajalo ništa, kad se gubila i nestajala u mom zagrljaju, u šaputanjima, poljupcima…"