Foto: 
jamie.silva

Ustavi Srbije (drugi deo)

U ovom drugom, završnom delu, sledi osvrt na preostala četiri Ustava, sa karakteristikama koje sadrže.

5) Ustav iz 1901. godine - "Aprilski" -

Po dolasku na presto kralj Aleksandar je nemogavši ali i ne želeći da vlada u parlamentarizmu, svojim drugim državnim udarom, obustavio Radikalski ustav iz 1888. godine i vratio u poredak Ustav od 1869. godine, napustivši načelo monarhijskog parlamentarizma. Ustav iz 1901. godine, "Aprilski" oktroisao je kralj Aleksandar pritisnut unutrašnjim i spoljnopolitičkim problemima. Nemogućnost sticanja velikog saveznika, nepopularna ženidba, smrt oca, neprijateljski nastrojeni radikali, javno mnjenje, jesu razlozi kraljeve odluke da podari ustav. Taj ustav bio je iskorak u prošlost, Vlada nije bila parlamentarna već monarhova - sam je postavlja i smenjuje. Nazadne karakteristike ogledale su se u ograničavanju građanskih prava i sloboda kao i u izostavljanju ustanove Velike narodne skupštine. Ustav je bio "krpež bez mnogo jedinstva".

6) Ustav iz 1903. godine...

Ovaj ustav je donet nakon što se, po Majskom prevratu, rasprava o novom ustavu svršila odlukom da se vrati Radikalski ustav iz 1888. godine, tj. da se reaktivira. Ipak u odnosu na Radikalski ustav izvršen je nemali broj izmena (42), ali su osnovne odredbe ostale iste. Ustav je donet 5. juna 1903. godine, poštovanjem važeće procedure. Tim ustavom je monarhova vlast još više ograničena, a parlamentarna vlada potpuno je preuzela rukovođenje državom. Više nije bilo sile i moći oličene u kraljevskoj vlasti. Poslednji Ustav monarhističke Srbije oslobodio je političku energiju građanstva i celoga društva omogućivši puni društveni i politički razvoj. Taj Ustav i njegov original iz 1888. godine pokazali su da u Srbiji u okviru monarhijskog uređenja, postoje osnovi slobodnog i demokratskog društva.

7) Ustav iz 1921. godine - "Vidovdanski" -

Do donošenja ovog ustava nastao je period koji se zvao "državnopravni provizorijum". U tom prelaznom periodu vršene su pripreme za donošenje najvišeg akta. Politički značaj budućeg akta usijavao je javnu scenu Kraljevine gde su jedni odbacivali konstruktivnost a drugi stajali na svojim vizijama ustava. Pre donošenja ustava u toj mladoj i krhkoj državi, stvorene su dve čvrste pozicije. Jedna - srpska - i druga koja je tražila federalno ili konfederalno uređenje. Taj rascep se širio, retko stagnirao i smanjivao, te je trajao koliko i Kraljevina. Ustav je donet tesnom i osporavanom većinom, značio je pobedu opcije koja se zalagala za jedinstvenu, parlamentarnu monarhiju. Vidovdanski ustav je demokratski po načinu donošenja jer ga je izglasala Ustavotvorna skupština, i dobrim delom demokratski po osnovnim načelima. Ipak mehanizmi parlamentarnog sistema nisu uspeli da izgrade političke temelje kao što su stabilan višestranački sistem i poštovana podela vlasti. Nakon ubistva hrvatskih poslanika, kralj je ukinuo parlamentarizam i prigrabio svu vlast a Ustav je suspendovao. Obzirom da nije uspeo rezom da reši nastale političke, nacionalne suprotnosti, da suzbije separatne težnje, niti da troimeni narod integriše u Jugoslovene, kralj Aleksandar odlučuje da svoju apsolutnu vlast legalizuje ustavom...

8) Ustav iz 1931. godine - "Septembarski" -

Donesen 3. septembra 1931. godine, vratio je podelu vlasti ali zadržao brojne elemente diktature, promovišući kralja "zatočenikom narodnog jedinstva i državne celine, čuvarom njihovih svagdašnjih interesa"..Organizacijom vlasti po tom ustavu nisu prevaziđeni nedostaci dok je bio na snazi prethodni ustav. Kraljeva prevlast bila je ogromna i činilo ga je vlašću iznad vlasti. Ugasio je stare nacionalne građanske partije, označivši ih nosiocima političkih sukoba, a u međuvremenu i dalje su ostali loši srpsko-hrvatski odnosi. Stvarne podele vlasti po ovom ustavu bilo je jako malo. Septembarski ustav donet je nedemokratskim putem -kraljevim ukazom i protkan je apsolutizmom šefa države.

Smrću Kralja 1934. godine u Marselju, prekinut je kontinuitet lične vlasti, ali ne i tekovine u strukturi vlasti, koju je preuzelo namesništvo sa Pavlom Karađorđevićem na čelu. Pred kraj države revidiran je Ustav, donošenjem Uredbe o Banovini Hrvatskoj, a u cilju očuvanja države. Ova novina u podeli vlasti i teritorijalnoj organizaciji nije produžila život Kraljevini i Ustavu...

***** Ovim se završava osvrt na karakteristike Ustava iz doba Kneževine i Kraljevine Srbije, kao i perioda iz prve Jugoslovenske države.

 

Izvor podataka: Udžbenik "Načelo podele vlasti u Ustavnom razvoju Srbije" od prof. Slobodana Orlovića, sa Pravnog fakulteta iz Novog Sada.

Slobodan Osmokrović

Komentari

Komentari