"Vera" je gola

- Jebi me, Savo!

- Ne mogu više, Vera.

- Zašto?

- Jer sada s tobom vodim ljubav.

 Ima li razlike između jebanja i vođenja ljubavi? Muškarci govore da ima, ali će žene reći da nema. „Vera je gola“, a ja sam ogoljena Oljinom recenzijom.

Odlomak iz recenzije

Imati pred sobom djelo pisca koji ruši do sada nametnute forme izraza je težak posao, što se intelektualnog djela, ideje, kvaliteta rečenice, igre inverzijom tiče, time je ova priča darovana, ali ako očekujete blagu erotiku sa elementima hardcora, dobićete mnogo više od očekivanog.

Uvodeći nas grubo kroz otvorenu seksualnu igru na samom pragu svog, uobličenog riječima, neobičnog mentalnog sklopa, ogolivši sebe za osudu i prozivku, šokirajući čitaoca, „Vera“, što se duže otvara i čita, to se više slojeva promišljanja i poimanja života na njoj nakuplja i sada iako ogoljena, ona postaje ogrnuta prepoznatljivim sarkazmom kojim rečenice njene odišu.

Dok autor pokušava da nas izbezumi svojim sadržajem, ne može nam izmaći fina intelektualna igra izvrtanja stvarnosti i izvrgavanja iste, kao i lažnog morala, oštroj kritici kojom vlada.

Koristeći se svakodnevnim žargonom, ne trudeći se da se dodvori čitaocu i razgovore učini prijatnijim, ona izdašno prosipa psovke, umeće stihove iz rok balada i ne skriva ono što se izgovara u najintimnijim trenucima.

Na momente balansira na ivici dobrog ukusa, a već sledećeg trenutka ponire se u beznađe gliba i poriva, gubeći ravnotežu umjerenog. U nekim djelovima seks vlada fabulom, a ne fabula seksom.

Ovo je igra obrnutih uloga u kojoj je žena sa muškim jezikom, samo naizgled gruba i prosta, nosi klasičan impuls filozofa i mislioca u duši, a ritam modernog doba i lake žene na papiru.

Ona će nas nasmijati, ali i natjerati da se zamislimo. Inverzijom riječi i simbola, stvara igru dobijajući nova značenja, kroz osvrte na literaturu, mitologiju ili istoriju, što čini vrlo inventivno i znalački.

Odrasla žena koja odbija da odraste, umjesto da je pregazi moderno doba, gazi po njemu svojim hardrock čizmama, ismijavajući i rugajući se nekvalitetu koji nudi, bavi se kroz satiru izvrtanjem stvarnosti u stvarnost.

Atmosfera koja nas prati kroz priču je fina, trula i jaka, u krajnostima, približavajući se svom kraju „ Vera „ od histerične i komične preliva se nijansirano u tragičnu. U borbi između samopovrijeđivanja i želje da bude voljena i spašena, ona uništava sebe. Roman šokantan, životan i bolan.

„ Ja sam Savina nedovršena skica“ kaže junakinja, sve zrelija kako se priča odmotava.

„Nisam merila dok su me drugi sekli“,  istina je da je ona nemjerljiva. 

Uz ovu knjigu će vam trebati čaša, voda i kašikica sode bikarbone jer je na trenutke nesvarljiva. Izraz težak i zagađen preteškim riječima i scenama, ali u potpunosti životan i svakodnevan. Pisac nam gura pod nos sve teško podnošljive mirise ljudskih poroka, koje svi pokušavamo sakriti od ostatka svijeta. Zato je „Vera“ gola. Ogoljena i jaka u svojoj jedinstvenosti.

„Vera“ je gangbang sa Milerom, Bukovskim i Markiz de Sadom. Teška. Preintezivna. Izazov. Prvu stranicu otvarate isključivo na svoju odgovornost.

(Prof književnosti i pisac : Novaković Olja)