Kultura i umetnost

Autor Milan Neđić

Čudni dani, čudno proleće koje je više ličilo na poznu jesen, nego na radost života. Sve kao i vreme u kojem sam postojao. Ne mogu reći da je bilo šta drugačije, mnogo drugačiji nego godinu, dve, više godina ranije, slično je ili samo osećao sam se... Stariji, bespomoćniji, beživotniji. Nisam imao volje ni za sitnim radostima, bekstvima, beleškama...jednostvano osećao sam se kao predmet, ostavljen negde, odbačen koji samo diše i ne razlikuje se od stvarnog odbačenog predmeta.

Nakon napornog dana u redakciji „Vesti“, Marija se zaputila kući. 

Pomislila je kako bi joj prijalo malo opuštanja. Možda bi mogla da iznenadi svoga momka Roberta sa malo brzinskog seksa.  

A Roberto, pritisnut rokovima, užurbano je radio na rukopisu od ranog jutra. Trebalo je da ga preda izdavaču za 10 dana. Ali nije mu se dalo da završi ni pola od onog što je planirao za taj dan, banula mu je u stan Simonida Kurjak, nekadašnja filmska i te-ve zvezda.

Ljubav.

Bez nje nema ničega, ni predstave, ni filma, ni serije, ni drugarstva, ni porodice.

Muzika.

I bez nje se ne može. Nekada je i totalna tišina muzika, a ponekad je najlepše kad se čuje samo ljuškanje mora i talasa.

 

Autor Milan Neđić

Očajanje, lenjost i jadikovanje. Pad, patetična igra ćutanja. Jedno telo koje narasta, postaje prazna naduvena mešina koja pomera se s kraja na kraj i ništa više ili najviše to. Merenje isticanja vremena, brisanje znoja koji davi... Ponekad, ali retko uspevao je da natera sebe, da probudi se i prošeta to prozora, da na trenutak pogleda svet. Suženi svet u pogledu koji postoji. Dovoljno, bez želje da pogled razbudi zaleđene misli. U tom pogledu smenjivali su se kratkotrajni prizori, kiše, sunca koje budi život, beline pokrivene tamom...

Nebo  plače,

vetrovi Anda urlaju u okean,

dine odlaze, Atakama cveta.

 

Mesec leluja, Bačka  spava,

krokan teče ostrvom bisera,

Tisa cveta.

 

Na Cveti  2018.

.......

Autor Milan neđić

Poslednji naš razgovor bio je neprijatan i kratak. Uputila je nekoliko uvreda i pretnji, čak rekla je da ću najebati, ako još samo jednom pozovem je. Ćutao sam znajući da nemam nikakvih izgleda da izgovorim reč, i da je uzalud suprotstaviti se bujici histerije. I glas, bio je hladan, ona boja glasa koja čak uliva strah ili neprijatnost. Da bio je to naš poslednji razgovor negde u poznu jesen dok sam se vozom vraćao nazad. Osetio sam i nekakvu tugu, bila mi je draga i voleo sam razgovore sa njom, umeo sam da trpim i njen bes. I događale su se neprijatne scene više puta, ali sada je kraj.

Kolorizovana, ilustrovana, sa „harmonično objedinjenim likovno-estetskim i vaspitno-obrazovnim kvalitetima“. Zaslužuje posebnu pažnju i posvećenost čitalaca. Radi se o brošuri naslova BUDI SPREMAN. Bila je potpuno besplatna, a na ponudi se mogla naći u svakom poštanskom sandučetu. Da je kojim slučajem objavljena u Srbiji, nastala bi trilema, jer su na snazi najmanje tri osnovne i još sijaset pomoćnih kriza.

Pages