Sa ubacivanjem novca u prosjački šešir ubacuje se i nada, a vrsta nade zavisi od dobročinitelja. Neko se nada da je sa milostinjom kupio naklonost od sudbine, neko se nada da će prosjak upotrebiti novac za hranu, a ne za piće, a neko se nada da mu više, bar tog dana, neće dosađivati prosjaci, odnosno da je sa tom milostinjom platio svoj unutrašnji mir.