Foto: 
Hada del lago

Četničko čišćenje i mentalna higijena

- Ja sam najpametniji, najhrabriji, najlepši i najplemenitiji čovek na svetu!

Da ste gornju rečenicu čuli na ulici, u kafani, izletištu...šta bi ste pomislili? Pa, najverovatnije, da ograda najbliže psihijatrijske klinike nije baš toliko visoka koliko bi trebala da bude. Ili bar - ovaj, brate, nije baš sasvim čist!

Ista budalaština, ali u prvom licu množine - MI smo najpametniji, najhrabriji...bla, bla... - postaje, gle čuda - trivijalna, svima poznata istina! Pri tome, naravno, "mi" nije ni "mi, muškarci", ni "mi, smeđokosi-zelenooki-crnooki... (nepotrebno precrtati)", već podrazumeva pripadnost našoj, superiornoj naciji.

Čak i u ovako benignom obliku ispraznog puvanja, nacionalizam je, dakle, samo oblik ljudske gluposti. "Ta-i-ta nacija je najbolja zato što ima čast da ja budem njen pripadnik" je najčešći i najblaži oblik mnogo ozbiljnihih psihijatrijskih poremećaja: "Ja - najlepši" potpada pod "narcisoidna struktura ličnosti", "Ja - Napoleon (ili Tesla)" ima već mnogo ozbiljniju šifru u međunarodnoj medicinskoj klasifikaciji, a sledeća stepenica na putu ka trajnom nošenju ludačke košulje je svima poznata paranoja.

"Sine, nije tebi Emina dala korpu zato što si nezgrapni, zrikavi, arogantni štreber, nego zato što si Srbin." je od sitne tinejdžerske traume mlađanog Šešelja, uz agrotehničke mere udbaškog đubrenja, postalo idejna osnova ugrađena u temelje svih njegovih stranaka - od Srpskog četničkog pokreta, pa do Srpske radikalne stranke. A uz izdašno medijsko zalivanje od strane dopisnih (i pismenih) članova Službi, sirota biljčica balave nesigurnosti postala je korov koji se, poput ambrozije, proširio Srbijom.

Znam mnogo ljudi, različitog obrazovanja, psihološkog profila, moralnih kvaliteta, političkih uverenja... Druženja uz kristalne čaše pune "glazgovača" na proslavama doktorata, pražnjenje gajbi pred "dragstorskim zem-zadrugama" na mojim biciklističkim turama, "zimski" špriceri po daćama i slavskim prežderavanjima, otkrili su mi da flaširani proizvodi na bazi etanola razgolićuju ljudsku prirodu bolje od najboljeg "seruma istine". A kada gorivo iz čokanjčića postane pena na usnama, kada jezici koji počinju da se teturaju postaju katapulti smrdljivih psovki upućenih "njima",  ("nanu im naninu, šta nam uradiše"), iz svakog  pijanog patriote na kraju provali uplašeni pojedinac. Bekstvom iz sveta realnih problema u svet belosvetskih zavera, paničnim prebrojavanjem jasenovačkih žrtava umesto ličnih uspeha, usmeravanjem gneva na "njih" umesto na bagru koja ovde decenijama parazitira dilujući mržnju... - siroti sledbenici uspešno plutaju u septičkoj jami zvanoj Zapadni Balkan. I apsolutno je nebitno da li su "za dom spremni" ili spremaju sendviče za izlet u Hrtkovce, identični mentalni sklop s obe strane Drine, Une, Dunava ili Ibra, dokazuje da se evolucija  pramajmuna na ovim prostorima nije završila ljudskom vrstom nego ovcama.

Stado ovaca koje od svoje ranjivosti brani vučijim arlaukanjem okuplja se ovih dana da ponovi svoj pohod iz devedesetih. Umesto državnih ovčarskih pasa koji se zadnjih meseci predstavljaju kao kosovski šarplaninci, ovo stado okupljaju olinjale džukele koje zamišljaju da su hrtovi. Hrtkovci, selo koje ima nesreću da mu se početna slova podudaraju sa ovalnim automobilskim tablicama susedne ovčarske farme, biće za neki dan i blejalište i lajaonica. Jer, jeftini politički poeni (koje narod krvavo plaća) prosto vapiju da se pokupe. Podcenzusni politički gubitnici uspeće, po ko zna koji put, da na naslovnim stranama zamene gologuze starlete. Jedni kao provereni hrvatomrsci, drugi kao provereni branitelji ljudskih sloboda. A i vlast će, pogotovu ako pošalje blindirane kombajne, da se pridruži žetvi političkih žetona. Zašto postavljati pitanja o (konačnoj?) blokadi evropskog bezalternativnog puta? Ili o izostanku Putinove pozivnice našem vladaru, bivšem Šešeljevom potrčku? Ponovno dizanje prašine devedesetih je idealna dimna zavesa za maskiranje svakog neuspeha.

Mudre reči da se istorija prvi put javlja kao tragedija, a drugi put kao farsa, dobiće za neki dan potvrdu u Hrtkovcima. Ono što je isto danas kao i pre više decenija je sklonost naroda da se prima na lajavost demagoga kojima je jasno da je seme straha i mržnje mnogo lakše posejati nego seme mudrosti i cveće ljubavi. Jer, umeće vođenja ljubavi zahteva izvesnu veštinu od mužjaka, a nosioci međunožnih visuljaka koji su zaglavili na šešeljevom stepenu adolescencije svršiće u samozadovoljavanju nacionalnim mitovima. I pri tom čekati neki novi rat u kome je silovana žena najbolji alibi za sopstvenu orgastičnu nesposobnost.

Možda bi neki ljudi sa više hrišćanskog milosrđa u sebi mogli da jadnim piromanima oproste pepeo koji su ostavili za sobom u zgarištima naših sudbina. Fazon "Oprosti im, Gospode, nisu znali šta rade" kod mene je, nažalost, spaljen davnih devedesetih. Na njihove pokušaje da paljenjem zastava i raspirivanjem mržnje ponove svoj krvavi pir, jednostavno nemam ni snage, ni volje da odgovorim vatrenim  stihovima i varnicama aforizama. Umesto toga podižem zid ledenog prezira u nadi da će se taj led pretvoriti u masovni bedem. Bedem svih nas, zrelih i normalnih, kojim ćemo se, jednom zauvek, ograditi od njihovog balavog, ratnohuškačkog bezumlja.

Komentari

Komentari