Foto: 
Andreia Bohner

Feminizam kao štetna pojava

Muškarci i žene, majke i očevi, međusobno trebaju da se dopunjuju, jer je, uostalom, to tako i prirodno predodređeno. Jednakost i ravnopravnost su regulisani zakonima, ali ne i usklađeno sa prirodnim uređenjem gde je komplemetarnost sastavni deo jednakosti i ravnopravnosti između žena i muškaraca, zasnovano na realnom i racionalnom promišljanju žena i muškaraca.

U delu društva koji je šovinistički i muškomrzački na štetu po potomstvo, feminizam je zlo. Ako iz jedne krajnosti, odemo u drugu, koja je štetna po decu, kao i ona prva:

- šta smo učinili dobro za decu?

- šta smo učinili dobro za žene?

- šta smo učinili dobro za muškarce?

- šta smo učinili dobro za društvo?

I na globalnoj i na domaćoj sceni primetan je pojačan nivo tenzija između određenih grupacija koje su zloupotrebile pokrete feminizma i maskulizma, kao i posledica koje proističu iz takvog stanja, te bi u datim okolnostima i u skladu sa svim prisutnim okolnostima same feministkinje trebalo da pristupe čišćenju svojih redova, isto onako kao što je to primetno i prisutno u maskulističkim redovima.

(komunikacija dve osobe koja ukazuje na elementarno bitno po žene i muškarce, a to je komplementarnost žena i muškaraca iz koje proističu svi odnosi žena i muškaraca.)

Zašto prednost maskulističkim unutrašnjim sukobima? Zato što maskulisti međusobnim sukobljavanjem proizvode realnije i racionalnije ishode od današnjih feminističkih i rodnozasnovanih nastupa, protiv porodice kao osnovnog činioca društva i sistema vrednosti kojem teže, i žene i muškarci podjednako i u najboljem interesu sopstvenog zajedničkog potomstva. A zatim i u sopstvenom interesu, u smislu da ne treba biti u konstantnom sukobu nakon što se postignu rezultati sa pozitivnim ishodom, u pravcu zajedničkog cilja, a to je međusobna dopuna u nečemu zajedničkom, poput porodice i potreba porodice, sa ciljem očuvanja potomstva, a samim tim i vrste.

Sistem upravljanja vrednostima koje pokreću žene i muškarce, a samim tim i čitav svet, kompromitovan je današnjih dana. Postoji mogućnost kolapsa u funkcionalnosti zasnovanoj na rodno zasnovanom postupanju jednog dela žena, koje iz nekog razloga potiru vrednosti žena. One iste koje su žene stekle kroz vekove i svakako, uz pomoć i međusobno dopunjavanje sa muškarcima, a ujedno i vrednost muškaraca kao osnovni cilj, jer nemaju kapacitete za realnost i uniseks razumevanje odnosa žena i muškaraca po većini problema koje žene i muškarci samo zajednički i međusobnim dopunjavanjem mogu rešiti zaista kvalitetno, realno i racionalno.

Feministički pokreti su raznovrsni, ali svim tim pokretima je zajedničko usmerenje na muškarca kao jedini problem i objekat postupanja, što nikako ne može biti realno i racionalno postupanje. usled postojanja svih istovetnosti i svih različitosti žena i muškaraca koje im određuju međusobnu interakciju i suživot, kao i udruživanje isključivo na polnoj ideološkoj osnovi, uz uključivanje u svoje redove svih onih koji su usmereni protiv muškaraca, bilo da je reč o realnom ili nerealnom, gde je najbolji primer rodna podela žena i rodna podela muškaraca kao izvor sukoba i daljih podela kojom će se još neko priključiti u borbi i ponižavanju muškaraca prvenstveno, a zatim i samih žena, naročito onih koje se suprotstave nerealnom i neracionalnom u okviru datih redova.

Bitno je potomstvo i porodica, kao sistem koji u osnovi treba da štiti potomstvo i sve svoje članove sa tendencijom proširenja i ujedinjenja sa drugim sličnim sistemima kako bi se lakše i bolje očuvalo i potomstvo i članstvo.

Ali, pogledajmo priručnik:

U priručniku za primenu opšteg protokola za zaštitu dece od nasilja i zanemarivanja, gde je jedan od autora Tanja Ignjatović, predstavnica AŽC (Autonomni ženski centar), primetno je da je priručnik pisan od strane isključivo žena, gde je imenovana Tanja Ignjatović, lobista u svim pričama u Srbiji po pitanju zakona i nasilja nad ženama i decom, kao i što je primetno da se u definicijama nasilja (po mom mišljenju) namerno izuzima bitan segment, a to je porodičan život i socijalno uključenje (suživot) i žena i muškaraca, kako u porodičan život tako i u ostale sfere zajedničkog života žena i muškaraca, potpuno ravnopravno i na načelima jednakosti u svim sverama porodičnog i društvenog života žena i muškaraca. 

Kao u navedenom primeru  (str. 32 Priručnika za primenu opšteg protokola za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja), gde je primetno da se ni prostim navođenjem primera neće navesti okolnost gde roditelj koji isključuje dete iz socijalnog života sa članovima porodice, zato što je opštepoznata činjenica da se nakon razilaženja porodice i dodele samostalnog vršenja roditeljskih prava i obaveza, može procesuirati najčešći izvršilac socijalnog nasilja nad detetom i jednim roditeljem, a to je majka deteta.

Ta funkcija se prvenstveno dodeljuje ženi, koja je ranije bila stub porodice i decu usmeravala na oca i sve ostale članove porodice, za razliku od danas, kada je situacija više nego neprimerena i alarmanta kada su u pitanju zdravlje dece, roditelja i porodice.

U navedenom primeru ukoliko bi se zamenila okolnost izolacija prema spoljnom, u odnosu na porodicu, sa ,unutrašnjim u porodici, zaključak je nedvosmislen, izolacija članova porodice u odnosu na druge članove porodice je nasilje kroz izolaciju, socijalno isključivanje i ostali prisutni oblici ograničavanja nasilnim putem i deteta i jednog roditelja.

Muškarci i dalje zauzimaju prve redove u svim teškim poslovima i poslovima koji obuhvataju u osnovi čuvanje porodice koja uključuje sistem vrednosti kojima se štite svi članovi porodice, bez obzira na polnu pripadnost, a u skladu sa sposobnostima članova. Dok feminističke organizacije (ne žene) sve svoje snage i projekte usmeravaju ka degradaciji onih koji čuvaju one koje vole. Muškarci će osuditi i procesuirati sve one koji su nasilni prema ženama, dok će feministkinje opušteno prikriti bitno i na taj način izvršiti preusmeravanje sa navodnog cilja.

Gde je tu jednakost i ravnopravnost? 

Dragan Sredanović

Komentari

Komentari