Foto: 
autor nepoznat

Inteligentno kreiranje zaglupljene budućnosti

Svanulo nad velegradom. U šolji poslednji srk turske kafe, ispod prstiju tastatura, a u glavi pokretne slike najnovije produkcije ispirača mozgova. Otresam utisak i stavljam ga na papir, tako manje boli, osvesti se lutanje po ostacima razuma i nekako se presabere na beloj pozadini.

Dakle, centralni utisak jutarnje doze gorčine je vesta da su današnje generacije doslovno gluplje od svojih roditelja. O da, ne upotrebiš blaži izraz za ono što se zove zaglupljivanje i zatupljivanje. Vest  se provukla u prvom satu jutra, još pre svitanja i nije se ponovila , ali zvoniće u mnogim glavama duuugo.

Izrečena sasvim profesionalno i bez dodatnih komentara, vest o testovima inteligencije koji rade sve generacije srednjoškolaca, još od druge polovine prošlog veka zazvučala je zloslutno. U ovim studijama koje su i započete radi dokazivanja tvrdnje da su sve sledeće generacije homosapiensa pametnije od roditelja nastala je konfuzija kod rezultata poslednjih par decenija, tačnije od seredine devedesetih. Tu se primećuje znatan pad koeficijenta u odnosu na predhodne generacije. Današnja deca su gluplja od svojih roditelja, a mnogo gluplja od svojih baka i deka. I to, poštovani ubijači umova, nije njihova krivica. Nekultura i nesnalaženje u socijalnim situacijama proizašlo je iz neadekvatnog temelja, iz jalovine ne niču ruže. Ako deci ne nudimo izazove uma, ako ih usko usmeravamo na tehnologiju koja im je pouzdanija od ljudske reči i samospoznaje, onda ne možemo da očekujemo da se razviju intelektualno.

Sa tugom dolazim do zaključka da je svet uspeo da se okrene u nazad. Isturene bazične potrebe, reklamiranje gladi za imanjem, sticanjem materijalnog bez neophodne intelektualne podloge, dovelo je do stasavanja jedne nove civilizacije – materijalističke i asocijalne, industrijalizam i renesansa prvobitnog divljačkog kapitalizma, neorobovlasničko društvo gde čovek neće imati okove od metala, već će mu za vratom visiti dospeli dugovi. I strah, naravno, strah od gubitka materijalnog, je bi novi čovek bio izgubljen bez tolikih stvari koje je akumulirao prisiljen neprekidnim bombardovanjem marketinške mašinerije.

Deca su nekada rasla uz bake i deke, uz priče i bajke, uz roditelje koji su ih dresirali da uče sami i da je samo znanje jedina neodvojiva imovina. A sada, deca rastu uz mobilne telefone i kompjutere gde uče da je sve na jedan klik od imanja, gde sriču prve tvitove i ne poznaju potrebu za lepotom jezika. U ovom imaginarnom svetu deca su otuđena i od porodice i od vršnjaka. Razgovori se svode na prosto daj, neću, hoću. Dovedena su u neko stanje polusvesti i ne razlikuju mnogo ono što se dešava na netu od onog što se realno dešava u datoj situaciji. Bože dragi, ovi novi klinci skaču sa solitera, jer su nesrećni u ljubavi, a skaču, jer u malim mozgovima nose osećaj da imaju još dva života. Njihova realnost nepojmljiva je prošlim generacijama i ovaj jaz među generacijama nikada u istoriji čoveka nije bio dublji. Njihov svet se kreće u stostruko brže od onog sveta u kom su živeli njihovi preci. Ovi novi klinci imaju malo originalnih ideja, jer svoj umne napore usmeravaju jedino ka zadovoljenju svoje potrebe da se igraju života.

Ne znam kako će izgledati budućnost, ali znam kome će ovakva intelektulna regresija odgovarati. Odgovaraće manipulatorima koji oblikuju mlade mozgove za rad bez mozga, za život bez želja, za neprekidnu borbu za opstanak. Onaj ko ne zna, ne može ni da se buni, jer ne zna za bolje, ali zna za gore. Znanje je moć, a tu moć teba izbiti iz ruku masa.

Rastu neka nova stada bez livada koje nikada neće podići revoluciju, jer u njima nema niti jedne revolucionarne misli. Njima će gospodariti strahovi i reklamni agenti, imaće, a neće znati šte će sa imovinom, radiće kao marva i neće osećati mnogo više od osnovnih potreba. Dolaze nam decenije bez empatije, bez duše, a kultura? Ona će se fajlovati i koristit kao spomenik vremenu kada nisu znali šta je to smart fon i fast intrenet i online komunikacija.

Komentari

Komentari