Foto: 
Trevor Hunter

Ko je ukrao grejanje?

Dolaskom ministra Obradovića na čelo prosvete, mnoge stvari su se promenile. Trebalo je da uđemo u svetske tokove po mnogim pitanjima, pa su se obrasci preuzeti ko zna odakle, počeli primenjivati i kod nas, u našem školstvu, pod izgovorom da to Evropa zahteva od nas.

U suštini, briga Evropu za nas, na prvom mestu, osim ako ne možemo poslužiti kao „žrtveno jagnje“. U suprotnom, ne postojimo. Takođe, briga i Evropu i MMF i sve ostale institucije da traže bilo šta od Srbije i da joj, pride, daju novac za to, jedino ako tako mogu da profitiraju ili je taj novac potrebno oprati.

More izdavača, opisno ocenjivanje, štrajkovi, dečja prava, porast nasilja, bahatosti... Prosto rečeno, konfuzija na sve strane. To je ono što je obeležilo mandat ministra Obradovića.

Sa smenom vlasti, novi ministar, nova pravila, samo stanje u prosveti – po starom! Sad, umesto jednog zimskog raspusta, postoje dva. Cilj je bio da se prvim odmorom, izbegnu gužve oko praznika, a drugi se pomera za kraj januara, da bi se postiglo relativno jednako trajanje prvog i drugog polugođa; da bi deca između ta dva raspusta uspela da poprave ocene kojima nisu zadovoljna i na kraju, pošto su godinama praćene vremenske prilike, došlo se do zaključka da je januar najhladniji mesec u godini i da je tad najviše padavina. Shodno tom, prilično zanimljivom zaključku do koga je, najverovatnje, došao tim istraživača, odlučeno je da drugi deo raspusta počne krajem meseca, da bi se izbegle hladnoće i padavine, kojih je najviše u periodu kad deca pođu u školu. Po starom sistemu, jasno.

Zaista, januar baš komplikuje stvari. Predlažem da se izbaci iz kalendara zbog svih navedenih osobina.

I sve bi bilo, manje-više u redu, (jer deci je važno da ne idu u školu kad god se to može, roditelji se tome prilagode, prećutno ih podržavajući, a na kraju krajeva, svima treba odmor, zar ne?), da pre raspusta programiranog u skladu sa vremenskim prilikama, nije iskrsao problem u pojedinim školama. Problem zvani  „nema grejanja“ u periodu kad se na njega nije računalo. Bolje reći, trebalo je da bude lepo vreme, šta je sad ovo? Opet isto? Neverovatno!

Ministar na sneg ne može uticati niti iko to očekuje od njega, osim, možda Evrope, ali trebalo bi da ministarstvo dobro zna koliko je ogreva potrebno tokom jedne školske godine i da ne sme da se desi da deca sede u hladnim prostorijama škole.

Direktori čine sve da se nastava odvija što je normalnije moguće, pribegavaju raznim varijantama, pozajmicama drva, loženja kotlova starim, neupotrebljivim nameštajem, skraćivanju časova, racionalizaciji u svakom pogledu. Nije ni njima lako. Ipak, tu su postavljeni po političkoj liniji i ne smeju mnogo da se bune, ali onaj savesni deo u njima, ne dozvoljava da se stvari skroz otrgnu kontroli.

Gde je ogrev namenjen školama? Gde su sredstva iz budžeta za to? Nema?! Zašto nema? U čijem džepu su završila?

Ne traži Evropa odgovor na ta pitanja, ali trebalo bi da nas, roditelje, to zanima, tim pre što je u opštini, ili bilo kojoj drugoj ustanovi tog tipa i previše toplo. Tamo sedi gomila besposlenih, a u klupama sede naša deca po čijoj koži će pući ministrovanje kojekakvih, a i naše ćutanje.

Komentari

Komentari