Foto: 
Paul Varuni

Krojač

Dok je još Tito bio živ, igrala se onomad jedna od kup utakmica za njegov pehar, a između lokalnog tima Budućnosti i Bora iz istoimenog grada. Utakmica je odigrana u glavnom gradu Metohije.

Pisac ovih redova je gledao tu utakmicu, neću vam naravno prenositi šta se događalo na terenu, no na tribinama!? Pored mene na nekoliko metara stajao je čovek od recimo 50 i nešto godina, ne višlji od metar i po, ne teži od 50 kg. Dakle ljudina, koja je celu utakmicu prestojala, vikala, psovala najstrašnije i to na najbližeg aut-sudiju. Čak u nekoliko navrata taj isti čovek je sudiju gađao nekim busenom zemlje koje je odvalio sa neuređenog brdašca - to jest improvizovane tribine sa čijeg mesta smo tu utakmicu i posmatrali. Na poluvremenu sam se raspitao ko je taj čovek, rekoše mi upućeni, da je to lokalni "Krojač", koji ceo život sedi u radnji, prima uljudno mušterije, prema kojima je naravno uvek fin i kulturan. Dobro, koja muka je naterala ovog "deliju" da celu utakmicu psuje i iživljava se na totalno nepoznatog i nevinog sudiju pored aut linije?

Hm, po mom sudu, tribina i masa domaćih i domicijalnih navijača oko njega, ko rođeni su za ambijent…gde likovi kao što je junak ove moje priče mogu do mile volje da izkažu svoje “junaštvo” i svoj u dubini duše potisnuti potuljeni karakter i frustraciju iz života van stadionskih tribina.

To je jedino mesto, gde sa bezbedne daljine, ograde koja deli teren i tribine, gde može neko da psuje, gađa nekog, a da se ne plaši nikoga i ničega - naprotiv oseća se moćno. Verovatno je posle utakmice otišao kući sav ponosan i važan i prvi put u životu se osećao moćno.

Ako me neko pita: “Šta si hteo sa ovom pričom iz realnog života, sportskog terena? E pa, ovo sam hteo da kažem: Internet portali, online sajtovi, blogovi, forumi, puni su ovakvih hrabrih "Krojača". Eto to. Svaka sličnost sa internet - krojačima je namerna.

Milutin Mlađenović

Komentari

Komentari