Foto: 
Kaizer Rangwala

Princip srpskog poslovanja

Pojavi kao što je tranzicija retko šta može nauditi. Kad se ona ustoliči, ostaje tu gde je zahvaljujući neverovatnoj sposobnosti mimikrije. Može se zvati bilo kako, ali suština joj ostaje netaknuta. Preživljavanje na mrvicama života i njegovih osnovnih postulata redovna je pojava na koju se narod toliko navikne da mu to postane normalno. Adaptacija, reklo bi se; prilagođavanje zahvaljujući kome su vrste opstale, evoluirale, a one koje nisu bile u stanju da se prilagode - izumrle su. Zakon jačeg je njihovo postojanje anulirao.

Uvek postoji zakon jačeg, pa i od same tranzicije. Ne znam kako bih to nazvala, jer nije zakon u pravom smislu reči, ali bi se moglo podvesti pod stavku principa srpskog poslovanja oličenog u liku i delu tranzicionog biznismena, potomka tzv. „lovca u mutnom“, ali genetski, prilično modifikovanom u odnosu na svog pretka, bar kad su inteligencija i smisao za poslovanje u pitanju. Govorna kultura, maniri, kodeks ponašanja, uopšte, takođe je podlegao modifikaciji, a što tranzicija duže traje, sve je izraženija tendencija kretanja ka negativnim vrednostima.

Za početak, potrebne su neke pare. Obično su to one kojih nema, a veoma su važne, jer se tu već vidi potencijal i mogućnost odlične zarade. Jer, kad bi čovek imao te pare, on bi onda ovo i ono, a posle bi se to proširilo na ovo i ono i tako se napravi čitav lanac ovog i onog, sve u mislima, na krevetu ležeći...

Ako bi se slučajno došlo do tih para, nije važno kako, onda one ne bi bile dovoljne, jer se biznismenski apetiti i potrebe povećaju. Od skromnog izgleda do prepoznatljivog imidža i glasa koje treba održati u javnosti, dug je put.

„Zlatna groznica“ ne jenjava. Obogatiti se na brzinu, bez mnogo muke cilj je poslovnog čoveka u Srbiji danas. Isti cilj bio je juče, a biće i sutra, s tim što ono što je bilo juče i što je pružilo mogućnost bogaćenja pojedinaca - zvalo se socijalizam.

U međuvremenu, menjalo je imena, da bi se danas, zvalo tranzicija. Kako će se sutra zvati, ne znam, a nije ni važno. Uglavnom naše: Kako ćemo? Lako ćemo, zar je to problem?, ostaje na snazi i to je onaj deo koji ne podleže promenama, koliko god se poredaka rušilo i rađalo.

Komentari

Komentari