Malo je toliko ružnih, zlogukih reči kao što je „gazda“, i malo reči koje su u takvom saglasju sa pojmom koji označavaju. „Gazda“ nije samo poslodavac: gazda je u pravom smislu reči vlasnik, on smatra da ima pravo da raspolaže potčinjenim kao svojinom.
Uvek su među nama bitisali veliki umovi, i ovogodišnji Tesla fest je dokaz toga. Najporažavujuće je da oni na kojima svet ostaje uopšte nisu primećeni.
Deca žive u paradoksima koji im nameće industrija igračaka: buljavim beznosim lutkama sa ogromnim usnama koje se zovu – derišta; konjima i psima sa ljudskim fizionomijama, smrdljivcima, ljigavcima, zombijima.
Kad bi se dinosaurusi kojim slučajem nenadano pojavili negde, u belom svetu, i videli gde su došli, sami bi se pojeli smesta. Kad bi se pojavili u Srbiji, ne bi našli zdravu šljivu da se o nju obese.
Podrazumeva se da nismo svi u stanju da čitamo i shvatamo izvorne ideje velikih mislilaca i naučnika, a ni da se u potpunosti složimo sa njima. Zato čitamo i slušamo iskustva drugih ljudi koji su bili u prilici da „piju sa izvora“, razmenjujemo ih i širimo dalje.
Zajednica jednakih je ono što kroz vekove zastrašuje i uznemirava svakog gospodara, od minornog predsednika kućnog saveta do svemoćnog diktatora, širi se jeza na sam pomen jednakosti, a različitosti prolaze i dobro se kotiraju.
"... Ono što je bio moj predlog i tada i sada, je samo spuštanje tenzije kod obe strane i neophodnost da u postupcima budu blagi, razumniji ili tiši i jedni i drugi..."