electricity-meter.jpg
Foto: 
geralt

Ekonomija štednje

 Gostujući na RTS-u, u emisiji “OKO”, predsednik vlade Republike Srbije, Aleksandar Vučić je još jednom demonstrirao osobinu koju ispoljava neštedimice u poslednje dve godine - sveznanje, uz povremenu svemoć.

Nakon što se već pokazao kao vrstan spasilac, vatrogasac, specijalac, radnik na visini i čovek-žaba, premijer se posvetio i nekim konkretnim državotvornim temama, iz direktnog delokruga vlade kojom predsedava. Tako nas je za kratko vreme podučio osnovama ispravne državne ekonomije, međunarodne politike, sporta i vaspitanja mladih, socijalnog staranja i zdravstvene nege, ali i onoga što me je ponukalo da napišem ovaj tekst, odgovorne elektro-energetske politike. Naime, kada je pre nekoliko dana ministar finansija Lazar Krstić podneo ostavku, jedan od razloga je bila i humanost premijera, koji nije bio spreman da dopusti da struja poskupi 30%, uz nekoliko drugih, bezmalo genocidno-reformatorskih ideja genijalnog Krstića. No, u gostovanju na državnoj televiziji koja se, za razliku od nekih drugih finansira iz budžeta, premijer nam je na vrlo jednostavan, gotovo lapidaran način objasnio kako je poskupljenje struje zapravo trivijalno rešiva poteškoća za prosečno srpsko domaćinstvo. Genijalan plan je sažet u sledećoj ideji - ako struja poskupi 30%, vi samo trošite 30% manje struje i sve će biti u redu.

Da ne bude da je u pitanju samo jedna proizvoljno nabacana ideja, premijer je ponudio smesta i primer koji ukazuje na tehniku štednje, dok istovremeno još jednom suptilno kritikuje već uobičajeno rastrošne, da ne kažem bahate građane. Naime, gospodin Vučić je primetio da i sam nije naročito štedljiv, te da mu se dešava da zaboravlja da ugasi sijalice po stanu. Međutim, mislim da smo svi svesni da su sijalice tek maleni potrošači, čijih škiljavih 15 ili 25 vati, nešto jasnijih 40 ili 60, ili čak blještavo bahatih 100 ili sumanutih 120 vati, teško da predstavljaju pravu metu neophodne štednje.

Ne, nemojmo biti naivni. Moramo čitati između redova, a između redova računa za struju stoje svi oni popaljeni televizori u terminu indijske ili turske serije, sva ona perkanja i zapiranja iz punih bojlera, sve one centrifuge i predpranja i svi oni podvarci, rindflajši i zagrejana mleka. Klime neću ni da spominjem, jer su oni koji u nepoplavno vrelim danima zaštitu traže pod tim kapajućim žderačima struje, umesto uz lepezu, ventilator male snage ili šetnju u parku ili kraj reke, vrhunac besprizornog trošadžijstva, na koji je mučno i trošiti reči. Računare takođe ne bih spominjao, jer su izvor zračenja i pornografije, a i prosto izazivaju na učešće u orkestriranom širenju panike, što nam u ovom trenutku, u ovom odsudnom trenutku, nikako nije potrebno. Šta više. Dakle, smatram da je neophodno da građani napokon pokažu odgovornost i da iz premijerove sijalične samokritike izvuku određene pouke.

Oko sijalica ne bih ni trošio reči. Sveće, dame i gospodo, sveće! Ne, nije to samo za rođendansku tortu i za pokoj duši, nego i za osvetljavanje. Koliki Tesla i Pupin je odrastao i postao veliki čovek uz nešto voska, parafina i malo fitilja, pa šta će vama da fali? Samo, kupujte one iz samoposluge, one podebele, jer one iz crkve brzo gore, mnogo su brate tanke, a i nekako je bez veze da svaki put kad krenete u toalet noću, dok palite sveću morate i da se krstite.

Nego, da pređemo mi na bitne stvari.

Kao prvo, televizor se ima uključivati samo u terminu TV Dnevnika, ali ne onog novosadskog, potom u vreme “Nacionalnog dnevnika”, kao i “Teške reči”, onda kada je gost premijer, iako je to vrlo retko, ne češće od jednom u dve nedelje. Naravno, vanredne konferencije za novinare i javnost se podrazumevaju, a preporučuje se da o tome stanare zgrade obaveštava predsednik skupštine stanara, koji će imati obavezu da televizor drži uključen duže od ostatka komšiluka. Da, mogu i “Srećni ljudi”, da se ne opustite previše i da zapamtite da uvek može da bude i gore.

Radio aparati takođe ima da ćute, a dopušteno je korišćenje tranzistora, jer troši baterije, koje građani imaju nabavljati sami. Nadalje, bojleri ima da se više ne uključuju. Rekli bi zlonamerni da korišćenje gradskog prevoza u letnjim danima otkriva to da se ionako koriste vrlo retko, ali svejedno, sa tim je sada dosta. Ima se iskoristiti leto, pa lepo vodu u bure od kupusa i/ili turšije, bure na krov (numerisati ili staviti kakav drugi znak, da se zna čije je čije u zgradama sa više stanova) i da vas Bog vidi! Šta, kad su mogli naši stari, šta i nama fali, a do jeseni zimnicu nećete ni stavljati. Kada zahladni, ko će uopšte da se kupa često? Mašinu za veš takođe da zaboravite. Sapun je i dalje jeftiniji od deterdženta, a uz malo energičnije trljanje, nedostatak tople vode se neće ni osetiti. I siđite majku mu na reke. Kad su mogle naše babe, prababe i čukunbabe tako da peru veš, možete i vi gospođe, nije da ste zaposlene, pa da nemate kada. Uostalom, tako ćete imati trostruki užitak - em perete veš vašim muškim ukućanima, em se družite u prirodi sa drugim ženama, em ćete moći, ako uhvatite dobro mesto, da pratite kako narasta “Beograd na vodi”. O šporetima, ni reči. Haj’te molim vas. Sve zgrade imaju neku dodatnu prostoriju, podrum, tavan, vešernicu, bar neko mesto koje do sada nije izdato ili nelegalno useljeno. E, tu onda lepo da ubacite jedan “smederevac”, kupljen sredstvima skupštine stanara ili vanredno raspisanim samodoprinosom. Onda žene iz zgrade lepo na smenu da spremaju sledovanja za celu zgradu. Šta, kad su mogli naši stari da se oko naćvi okupljaju, sede na patosu i jedu, šta fali vama sada? I da, liftovi takođe da se isključe, a vi se dame i gospodo dajte u vežbanje. Opustili lepo stomake i zadnjice, a ovamo kukaju! Pazi boga ti! Lepo da se podelite u grupe, pa jedni da idu u nabavku neophodnih, premda skromnih prehrambenih artikala za širu upotrebu (šargarepa, pasulj, krompir), bez mnogo mesa, ionako kažu da je to štetno, a drugi neka se prisete obuke iz preživljavanja u prirodi, pa pravac parkovi, Košutnjak i Avala i u branje plodova. Dozvoljeno je i lovljenje golubova, njih ionako zovu leteći pacovi, pa se odstrelom em uništavaju štetočine, em se obezbeđuje skromno ali neophodno ubacivanje u ishranu proteina životinjskog porekla. U zgradama koje imaju svoja dvorišta, ukloniti svo ono beskorisno ukrasno bilje i posaditi nešto korisno - luk, paradajz, krastavac, možda i neku jagodu, da se deca provesele povremeno. One organizovanije zgrade mogu da u dvorištima ozidaju i neku lepu peć ili pušnicu. To je uvek lep detalj, a opštine bi mogle da nagrade najlepše projekte džakom brašna, šećera ili soli. Za šljive i jabuke tu nažalost nema mesta, ali to ćemo umesto platana ionako. Onaj Đilas je lepo započeo, samo nije imao kompletnu viziju. Ovako, na parnoj strani ćemo lepo šljive, na neparnoj jabuke i milina! Platane dabome iskoristiti za loženje “smederevaca”. U istu svrhu preurediti i Kalemegdan i ostatak zelenih površina, na kojima se imaju posejati plemenitije kulture.

Dalje, školsku godinu ima da izmestimo. Od sada, ima da se u školu ide od marta do decembra. U to vreme su dani i duži i topliji, pa ćemo da uštedimo i na grejanju škola. Mazut je skup, gas nam je i dalje đene-đene, dok se ovo oko “Južnog toka” jednom ne reši, a nema ničeg lepšeg od sunečeve svetlosti i toplote. I nemojte da se snebivate, pa da stanete samo na ovih par predloga. Vidite kako može da se planira i da se štedi na mnogo mesta. Posle struje, poskupeće i gorivo, potom i hrana i sve ostale usluge. Ali, uz malo planiranja, to nećete ni osetiti. Samo sve svoje prohteve i potrebe smanjite za 30%, minimum. Na more niste išli ni do sada, tako da ste tu u startu na dobitku. Kola, šta će vam? Ionako je osiguranje ripilo za 45%, pa vam je i tako suptilno sugerisano da se ne bahatite vožnjama. Ono što ste išli u bioskop, zaboravite, ionako ne puštaju ništa pametno i samo zaluđuju narod sa nekim robotima, mutantima i onim prokletim računarima, a to smo već rekli da je štetno i navodi na svakojaki blud. Lekovi, isto da se smanje za bar 30%. Ma hajde, navukla se gospoda lepo na bensedine, bromazepame i ksanakse, umesto da se uhvati u koštac sa stvarnošću. I svi ti aspirini. ostale tabletice. Koješta, nego lepo motike u ruke, pa da vidite kako se nema vremena za bolovanja i kukanja dok se plevi bašta i okopava kukuruz. Kod lekara isto da se ne ide za svako kašljucanje, krkljanje ili slomljeni kuk. Očvrsnite, boga mu božijeg! Nemojte da vam ja sad dajem ideje za sve. Hajde, potrudite se malo i sami.
I gasi to svetlo!

Marko Ekmedžić

Komentari

Komentari