Foto: 
Noel Hankamer

Instrument izbavljenja

Razumljivo opčinjeni svojim temama, onim što nam smeta i što nas boli, a tek nametnutim nam kroz medije koja u rasponu od pridvoričkih do takozvanih manje zavisnih sva u suštni duvaju u istu sviralu, o nekim manje zvučnim temama tek možemo da saznamo sa blogova i portala. Na svu sreću.

O temi stranih plaćenika, avanturista i idealista koji ratuju na tuđim ratištima se prolilo dosta mastila. Za mlađe i manje upućene, tekst može da se piše i na papiru, ručno, olovkom, penkalom, guščijim perom. Otuda i mastilo. E, tako se nekad pisalo, pa se tekst nosio u redakciju. Da nosio, nije se slao elektronskom poštom. Otprilike u isto to vreme, strani plaćenici iliti psi rata kako smo ih zvali, uglavnom su dolazili iz zapadnjačkih zemalja Evrope, Centralne i Južne Amerike. Nama su najpoznatiji takozvani španski borci, članovi KPJ koji su se borili u španskom građanskom ratu na strani republikanaca i oni drugi koje smo upoznali u sukobima na Balkanu, devedesetih godina prošlog veka, nakon stvaranja Velike Nemačke. Dolazili su na naše prostore i Kurta i Murta, svako sa svojim ciljem, interesom i ideologijom. U drugoj polovini devedesetih i balkanski opasni momci, ovenčani iskustvom iz pomenutih sukoba, ponudili su svoje usluge uglavnom zemljama crnog kontinenta.

Od nedavno, dva poprišta su destinacije plaćenika i dobrovoljaca. Ukrajina i Sirija. I upravo danas, kada smo ubeđeni da baš sve znamo, ko, gde i za koga ratuje, saznajemo da se stvaraju nove jedinice od boraca iz zapadne Evrope i severne Amerike. Ti ljudi se priključuju kurdistanskim snagama u Kobaniju koje se bore protiv džihadista ISIL-a. Ko su oni?

Bivši američki marinci, bivši vojnici britanske vojske, upravnici preduzeća za obezbeđenje, bolničari itd. iz Švedske, Nemačke, Francuske. Od oktobra 2014. svakim danom ih je sve više. Mnogo manje od komšija muslimana sa kojima  su se možda i sretali na trotoarima ili u tržnim centrima Pariza, Hamburga ili Malmea. A sada u planinama Sirije, jugozapadne Turske i na visoravnima Iraka. U manjem broju za sada od drugopomenutih, ali stručniji i sposobniji.

To su zajedno sa Kurdima, lavovi sa Rožave. Regrutuju se preko društvenih mreža. Ciljne grupe su stručnjaci za borbu, komunikacije, bolničari, zaluđenici i zaljubljenici, razočarani i inadžije. Ljudi koji su iza sebe sve ostavili: posao, porodicu, materijalna dobra, ali i oni bez igde ičega, kako bi se reklo.

I dok su prave vesti šture i potopljene u nabujalim vodama instrumentalizovanih sredstava za informisanje, u srpskom medijskom meniju, od hladnih i toplih predjela, preko čorbi i glavnih jela, pa sve do deserta, služi se On i Oni. A sve se zaliva brljom iz Bajčetine.

Za to vreme, svetska ekonomija je u potpunoj mutaciji. Po rečima necitiranog profesora političke ekonomije sa prestižne visoke škole, istorija je nalik hodu: tek skup koraka. U periodu promena, najbogatiji žele da sačuvaju svoje pozicije i da ostanu gospodari, a sredstva koja koriste u toj igri su predatorska, dok narodi  trpe  i zato je odgovornost političara i na vlasti i u opoziciji da taj hod usklade. U usklađivanju leži tajna uspeha.

A sa druge strane evropskog mora, Sredozemlja, u vrletima Švajcarske, oko stotinak šefova država i vlada i oko 2500 šefova preduzeća, sakupili su se da raspravljaju o uticaju globalnog zagrevanja. Da bi učestvovali, uplatili su godišnju članarinu od 52.000 dolara i ovogodišnju ulaznicu od 19.000 dolara. Stigli su privatnim letilicama različitog tipa u broju od 1.700 prenosi Flightradar, specijalista za praćenje i prismotru letova i na taj način su direktno doprineli povećanju globalnog zagrevanja.

Pitate se, kakve sad veze ima Davos sa lavovima sa Rožave? A kakve veze ima između svega  što premijer Srbije na određeno vreme kaže i onoga što uradi? Baš nikakve. A opet, svaki dan nas mediji bombarduju njegovim izjavama. Te bombe pogađaju naše vitalne ciljeve. Odnose živote i uskraćuju slobodu. Samoubistva, ubistva i hapšenja su samo instrumenti tog nedeklarisanog rata. A naše nade, uverenja i težnje su obična kolateralna šteta u svetu bez premca i pramca, bez kormilara i kapetana.

Jer, u Srbiji nije problem u visini plata, već u visini nameta, taksi i poreza. Nije problem u visini plata, već u cenama osnovnih artikala za život i monopolističkoj poziciji distributera. Nije problem u visini plata, već u preraspodeli dobara i kapitala. Nije problem u visini plata, već u nepostojanju garantovanog minimuma, nije problem u visini plata, već u neusklađenosti između minimuma i maksimuma, nije problem u nepostojanju zakona, već u njihovoj primeni, nije problem u nepostojanju zakona, već  u različitim aršinima po kojima se oni primenjuju itd, itd.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari