Make up
Foto: 
UK Ministry of Defence

Make up

Naravno, ne možemo sami, niti treba, niti se to u današnjem svetu može. Prijatelji se biraju, ali njih nema. Ima blagonaklonih i inih. Nemci su ini. Francuzi su, recimo blagonakloni. I bliski su nam. Po mnogo čemu, negativnom. Ne svi, ali i to ne bi bilo moguće. Ipak, Francuzi koji drže do sebe, cene i druge koji to čine. Na nama je da budemo svoji.

Prilika nam je, kao i svaki put pri susretu vodećih političara dveju zemalja da pomenemo mogućnost bliže poslovne saradnje sa zemljom koja je do II. Svetskog rata, za života naših očeva, dedova i ili pradedova predstavljala far evropske kulture i ekonomije.

Zemlja su-osnivač saveza čelika i uglja, preteče EU i jedna od dve lokomotive ove nadnacionalne strukture, danas je u najvećoj krizi u poslednjih 50 godina. Od dolaska na vlast socijalističke garniture pod komandnom palicom Fransoa Olanda u maju 2012. (tada je bilo 2,92 miliona nezaposlenih), do kraja avgusta 2014. broj nezaposlenih je porastao za još pola miliona građana, tačnije 498.400. Za dve i po godine, Oland je skoro potukao neslavni rekord svog desničarskog prethodnika, Sarkozija, za vreme čijeg predsednikovanja  je broj nezaposlenih, ali za 5 godina, skočio za 65%.

Javni dug je probio plafon od 2.000 milijardi evra i sada iznosi 2.023,7 milijardi (da raščistimo u prolazu i to pitanje. Pošto se u Srbiji kaže EVROPA, a ne EUROPA, valuta te zajednice nije euro, već evro), što predstavlja 95.1% BDP-a i što je za 158.9 milijardi više u poslednje dve godine. Nastavi li ova francuska vlada započetom silaznom putanjom, predviđa se da bi do 2017. javni dug mogao da poraste za 400 milijardi evra.

U poslednje dve godine, Oland je vodio politiku povećanja svih vrsta poreza i nameta na budžet privatnih lica i preduzeća. To se odrazilo porastom raznih poreza za 31 milijardu evra. Bivši ministar ekonomije, Pjer Moskovici, skoro izabran za evropskog komesara (uh što ne volim ovu reč!!!) za ekonomiju, početkom leta 2014 je usred opšteg nezadovoljstva u zemlji, zaustavio rast poreza, „zaleđivanjem“ istih.

Vrlo je bitno istaći, da je socijalistička vlada, nasuprot prethodnicima, veliki deo finansijskih sredstava usredsredila na socijalnu pomoć i time probila dozvoljeni plafon minusa javnog duga u odnosu na BDP, koji je EU fiksirala na 45% istog. Sa ovakvim rezultatima, francuski premijer se susreće sa srpskim.

Osnovni problem francuske privrede je da nađe strane investitore ( U tekstu „Iseljenici“ smo pisali o odlivu i „mozgova i kapitala“ iz Francuske). U istoj je situaciji i srpska privreda. Francuski „kapetani privrede“ kako se u toj zemlji zovu vlasnici velikih korporacija, koji će zajedno, u prtljagu, sa Valsom posetiti Srbiju, jedini mogu da nađu računicu u ovom susretu. Jeftina srpska radna snaga će im verovatno biti ponuđena od strane srpske vlade u cilju otvaranja novih postrojenja uz koje ide i lokalna radna snaga. To je ono što se u Francuskoj zove „delokalizacija“. Inače, francuski privrednici i sami traže zemlje sa jeftinom radnom snagom i niskom poreskom stopom za strana preduzeća. Ako im usput neko ponudi i po nekoliko hiljada evra po otvorenom radnom mestu, biće više nego srećni.

Zajednička crta dva premijera na određeno vreme (Moram. Da se ne zaborave!),  Valsa i Vučića je da su obojica na premijerska mesta stigli na talasu pobeda predsedničkih kandidata Olanda i Nikolića. I nestaće sa njima.

Po urađenoj anketi kuće Odoksa naručenoj od strane nedeljnika EKSPRES, 8/10 Francuza i 6/10 istih smatraju da Oland nije dobar predsednik, a Vals premijer. Što je još interesantnije u ovoj anketi je da su 51% anketiranih građana koji se ne slažu sa politikom predsednika i premijera, baš iz redova levice.

Šta onda možemo da očekujemo od ovog susreta dva gubitnika, čije ekonomije grcaju? Obećanja i projekte. Konkretno, otvaranje neodređenog broja skupo plaćenih radnih mesta na kojima će nam se francuski radnici zameriti, jer pripadaju njima. A na srpsko tržište će stići ono nepotrebno. Još veći broj francuskih kozmetičkih proizvoda, recimo od strane Loreala, čiji je osnivač, (za neupućene), hemičar Andre Šuler bio jedan od finansijera hitlerovog fašističkog pokreta.

Od sapuna pravljenih u koncentracionim logorima do Lorealovih „make-up“ proizvoda, "jer mi to zaslužujemo" ...

Dragan Pajović

 

Komentari

Komentari