Foto: 
Autor nepoznat / redizajn Sofija Injac

Još malo o njima… / Rešenja su tu – 6. deo

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/hm-resenja-su-tu-1-deo

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/drustvo/koracic-resenja-su...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/drustvo/stanje-resenja-su-...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/gledaju-a-ne-vide-resenja-...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/vreme-prolazi-a-promena-ne...

Imamo dakle više nego očiglednu situaciju da rat koji se vodi unutar države nije ni građanski, ni verski, niti nacionalni, niti bilo koji od tih već viđenih ratova, već je prosto rat jedne siledžijske i prostačke mase protiv miroljubivih ljudi.

Oni koji sprovode genocid po nalogu svojih nadređenih iz inostranstva nisu ništa drugo već obični kriminalci koji se služe “zakonom” kada njima odgovara, a kad im ne odgovara onda menjaju zakone, ili ih prosto ne primenjuju. Bez skrupula ubijaju srpski narod i otvoreno se time hvale na sva usta, istovremeno prosipajući demagogiju koja je više nego jadna. A i ono malo što bi se pametno moglo čuti od njih su često ukradeni citati od ljudi koji im ne mogu ništa (jer bi navalili “državni aparat” na njih), ili parafraze iz poznatih dela još poznatijih autora koje njihovi propagandisti prepravljaju.

Jasno je da je taj megalomanski način nasleđen od ranije, kad je crvenoj bandi bilo bitno da su u svemu najbolji, te su štancovali “vukovce” i “studente sa svim desetkama”, čemu se svaki iole ozbiljan čovek smeje. Ali, pošto je grandomanija prešla svaku meru, sad se štancaju i fakultetske diplome i magistrature i doktorati i titule akademika i “stručnih saradnika”, pa se nameštaju ministri, pa “premijeri” (koji su toliko jadni da su sebe nazivali PPV, da bi valjda ličilo na NJKV) i svi mogući oblici kriminala se otvoreno prikazuju, pa se čak i skrivaju u mantijama. Nijedna jedina institucija u ovoj državi nije izuzeta iz toga. Vojska je postala lakrdija, policija je samo poluga kriminalaca, partije i sindikati su banditske skupine, a o raznim „para-skupinama” ne vredi ni pisati, jer su pod tvrdom kontrolom ovih gore navedenih.

Onaj, čiji je roditelj pobegao iz zemlje kad je zaratilo, u svojoj sedamdesetoj godini traži krunu i imanja, u čemu mu je zdušno pomagao sudija koji mu je kasnije bio rođendanski gost. I da ne bih dalje nabrajao sve te detalje iz njihovih blatnjavih istorija, vreme je da počnem da predlažem rešenja koja bi mogla da srede situaciju u kojoj se država nalazi.

Pošto je nemoguće razdvojiti kriminalce od njihovih šefova iz inostranstva, treba pronaći način kako da se uklone sa mesta gde se nalaze. Iz višegodišnjih izbornih prevara i krađa (sve do poslednje) je više nego jasno da bi put “izbora” bio više nego uzaludan. Što oni inače forsiraju, jer tim stalnim nameštaljkama sebe održavaju na mestima gde su. Znači, izbori otpadaju kao mogućnost.

Sledeća prepreka u postizanju rešenja je svakako njihova strukturalna osobina da se vezuju po funkcijama i prema srodstvu i poslušnosti. Tako dobijena mešavina gadosti i potpune poslušnosti bez cilja održavanja države je čist sistem pljačke naroda i uništavanja državne imovine. Dakle, ne postoji trenutno nijedna institucija u ovoj zemlji koja bi pomagala bilo kakve promene na bolje. Propaganda kakvom se služe je u stanju da oblati svakog, što često i rade, tako da ni u medijima nema oslonca.

Pravoslavna crkva je povezana sa bandom i žestoko ogrezla u kriminal, tako da ni na njih ne može da se računa, islamski predvodnici podržavaju pripajanje Raške i Kosova i južne Srbije velikoj Albaniji, tako da su po prirodi stvari neprijatelji (i to dobro naoružani i obučeni od strane zapadnih zemalja, a i mudžahedina u poslednje vreme). Hrvati su pokazali šta misle, kao i Crnogorci i Makedonci, a na Bugare i Mađare i Rumune ne sme da se računa, jer imaju teritorijalnih aspiracija prema srpskoj zemlji. A i prodali su se zapadnjacima koji sad šire svoj uticaj sve do Ukrajine. Ostaje pitanje Republike Srpske koja već decenijama nit’ smrdi nit’ miriše, jer očigledno je da podržavaju svaki, pa i najrepresivniji režim koji se domogao najviših položaja u Srbiji.

Kosmopoliti i razni drugi koji služe banditima da bi sebe predstavljali kao demokrate su samo još jedna poluga vlasti. Nacionalne manjine bi se bez stida priključili svojim maticama, tako da ni od njih nema ništa. Sve u svemu pripadnici naroda ove zemlje koji bi da žive normalnim životom u kome bi od svog rada mogli da obezbede svoju miroljubivu egzistenciju su prepušteni sami sebi.

I to je već prvi deo sagledavanja problema, pa i dolaženje do zaključaka koji bi doveli do rešenja…

-nastavlja se-

Komentari

Komentari