Foto: 
Paol Shreder

Kulturgojstvo

Veliku buru kraljevačke kulturne javnosti izazvalo je neimenovanje Dragana Draškovića, dosadašnjeg direktora Narodnog muzeja. Odbornici vladajuće koalicije nisu mu dali podršku, odnosno nisu glasali za njegovo ponovno imenovanje, iako je bilo očekivano da bude izabran, jer, ipak, radi se o čoveku koji pripada samom vrhu stručnjaka iz ove oblasti i dugogodišnjem kulturnom radniku. Radi se o čoveku koji je poznat po širokom obrazovanju i kulturi, uvek pristojan i ugledan, pravi reprezent ustanove u kojoj radi dugo godina. I naravno, maliciozno bi bilo diskreditovati ovog čoveka na bilo koji način. U medijima su se pojavili naslovi: Politikanstvo ispred stručnosti, Kultura u kandžama politike itd. aludirajući na nezakonitosti koje su se pojavile povodom ovog slučaja. Naslovi su bili groteskni, jer izgleda kao da je do tada sve bilo u redu i da je sunovrat počeo tek juče. Možda ovaj događaj dobije sudski epilog, ali predstavnici vlasti obrazložili su da je u pitanju koalicioni sporazum i da je neko od koalicionih partnera već „bacio oko“ na direktorsku funkciju koja bi toj osobi osigurala mesto za dane koje će pojesti skakavci. Kao da su hteli da kažu, radimo samo ono što se radilo oduvek i sve ovo izmislila je politička oligarhija pre nas, što je pošteno u odnosu na skrivene poruke koje su moguće kada se nešto ovako desi. To je izjavio spiritus movens kraljevačkih naprednjaka, dugogodišnji (čitaj večiti) predsednik Književnog kluba Kraljevo, po struci metaloglodač i novinar u ostavci.

Inače, u Kraljevu postoje dva književna kluba: jedan koji smo već pomenuli i drugi osnovan pre dve godine zbog nezadovoljstva i neslaganja sa kulturnom politikom ovih prvih. Ali to ne smeta predsednicima ova dva književna kluba da svakodnevno uz opijate šljivinog porekla u kafanskoj magli i memli smišljaju kako da ostrakiraju jedan deo svojih kolega koji se ne slažu sa njihovim estetskim merilima.

Da će sve glatko proći, znaju čak i oni koji ovih dana proizvode buku i kod kojih je u prošlim mandatima batina bila u rukama.

Kraljevo je grad koji je poznat po umetničkim talentima, stvaraocima koji su odavno izašli van lokalnih okvira. U Kraljevu možete da sretnete ljude koji se istinski bave kulturom i umetnošću. Sa druge strane, u svojoj dugogodišnjoj praksi, malo zbog nesrećnog spleta okolnosti, malo zbog večite potrage za što boljom egzistencijom, imao sam prilike da upoznam široke društvene slojeve: apotekare, lekare, inženjere, poljoprivredne proizvođače, pčelare, magacionere, šofere i da kroz  nezvanične razgovore dođem do njihovog psihološkog profila, ali nigde nisam upoznao toliko mamlaza kao u oblasti koja se zove kultura. Zaista, sablažnjen tom činjenicom, pokušavao sam da dam sebi odgovore na mnoga pitanja u vezi sa tim fenomenom, ali nikad mi nije glatko išlo. Jedan broj kraljevačkih kulturaca, uronjeni u političke vode, obezbeđeni budžetskim fondovima, neempatični na svoje okruženje, bahati predvodnici političkih alijansi, rade sve ono što je antipod kulturnom delovanju i to je štetnije od svih mogućih smena kvalitetnih direktora.

Buka je u modi samo kada su pojedinačni slučajevi u pitanju i kada to ima političku korektnost. Kraljevo je jedini grad u kojem se ćuti kada se radnici šutiraju i kada se zatvaraju proizvodni pogoni, a pišu protestne note kada se smenjuju kvalitetni direktori. A jedno uslovljava drugo. To su tako povezane niti da je nemoguće da sunovrat počne odozdo, nego sve dolazi sa vrha, sa matrice. A ćutanje po pitanju društvenih anomalija koje proizvode nekultura i novi ekonomski talas egzibicionizma karakteristika je kraljevačkih kulturaca i „kulturne elite“ sa bezbrižnim snom večitih budžetaša i kulturgojstvom kao savremenim ciljem i postmodernim načinom života.

Kultura ima zadatak da opomene, produhovi, da se pobuni protiv zla, da prepozna epohu u kojoj živi, da poveže društvo sa državom i da gaji sve one vrednosti na kojima počivaju temelji jedne nacije. Tu se ne podrazumevaju samo književne večeri i izložbe, već i jedan širok spektar prosvećivanja. Na terenu stvari su drugačije. Kulturni radnik danas podseća na uplašenog činovnika iz Čehovljeve pripovetke koji iz straha od kazne ulazi u živo blato, a kasnije i u preranu smrt. Kao deo njihovog ustrojstva, i prihvatanjem da budete deo te hijerarhije, vi prihvatate i njihovu „kulturnu politiku“.

Veliki broj kulturaca godinama tolerišu kandže usmerene na kulturu. Prošle godine je u Kraljevu za pomoćnika gradonačelnika za kulturne manifestacije ili gradskog ministra kulture izabran Sreten Jovanović, čovek koji sa tom oblašću nema nikakve veze i koji je po zanimanju cvećar, dok su doktori nauka iz oblasti umetnosti upisani u liste Nacionalne službe za zapošljavanje. Na sramotnu kandžu uperenu na kulturu tih dana skoro niko nije reagovao. Jedini odgovor na ovaj izostanak reakcije može da bude činjenica da je mnogim kulturcima dotični „pozavršavao“ poslove, jer je više od jedne decenije važan gradski funkcioner. Otkud onda čuđenje zbog smene direktora Narodnog muzeja u Kraljevu?

Ivan Novčić

Komentari

Komentari