Foto: 
Olga Tomović

Donori raznobojnih bubrega

Srbi su dobar narod. Srbi su nesebičan, plemenit narod. Spremni su da daju sve što imaju, a često i više od toga.

Utisak mnogih stranaca koji su iskusili našu dobrotu (od Arčibalda Rajsa, pa do skorašnje delegacije Surinama) je jedinstven: Srbi su najplemenitiji narod na svetu. Čak i oni nezvani gosti koji su u uniformama i vojničkim cokulama gacali po našoj otadžbini  višestruki su svedoci naše tradicionalne nesebičnosti. One oličene u izreci:

- Eve ti ga, na!

Naravno, pri tom Srbi nesebično nude deo sebe i pri tom nije u pitanju mozak. Mozgovi Srbije odavno su otišli u inostranstvo, stomaci su zauzeti varenjem progutanih laži, dupeta gologuzih zauzeta spermatničnim klistiranjem od strane vladara, dupeta vladara zauzeta presovanjem fotelja i kolonama vazelinskih karijerista... Dakle, ono što Srbi nesebično nude je "ona stvar", ili, da baš ovde ne landaram latinskim izrazima,  (ili da ne surduknem narodski termin!) reći ću - genitalni aparat.

Kako se dotični aparat sastoji od borbenog kompleta sa parom razigranih bubrežastih visuljaka u kožnoj ambalaži i sunđerastog tkiva (koje, u izvesnim psihofizičkim uslovoma hoće da nabrekne), naša darežljivost je detaljno opisana u drevnim knjigama - "Figurae veneris", "Kamasutra" i "Jebačina na 100 načina" (jedino neobjavljeno delo V. S. Karadžića). Istina, povremeno naša darežljivost bude žestoko uzvraćena tako izvučemo deblji, ružičasti i zarozani kraj, ali to nije trenutno tema ovog članka.

Tema je ovonedeljni Predlog zakona o presađivanju ljudskih organa.

Činjenica da je naša erdoganska vlast pri foliranju evropskog puta prepisala jedan pametan i koristan zakon, najbolje opisuje tradicionalna poslovica: "I ćorava koka neko zrno ubode". I gle čuda, taj predlog je, što u Skupštini, što po društvenim mrežama dočekan na krv i nož, na zarđale kašike i četničke kame, na hirurške skalpele i ukrućeni srednji prst!

Dakle, hajde da pogledamo argumente onih koji su "antiprotivni", čisto da upoznamo bogatstvo raznoumlja našeg plemenitog, nesebičnog (... vidi početak ovog teksta) naroda.

1)  Kategorija "dzinat" (ono "dz" je južnjačko leksičko i semantičko pojačanje izraza "za inat"). Oličeno je u onom  folklornom dijaloškom primeru:

- Daj, ne jedi govna!

- Jes', ti će mi braniš!

Jer kao što vlast ni u ludilu ne prihvata neki pametan predlog opozicije, tako i opozicija sa gnušanjem odbija sve što dolazi od strane vlasti.

2) Kategorija  "tradicionalnisti". Oni koji cvile za "dobrim starim vremenima" sa gnušanjem gledaju na svaku belosvetsku (pogotovu jevropejsku) novotariju i pri tom na svojim ajfonima najnovije generacije kuckaju i pljuckaju po visokoj medicinskoj tehnologiji 21. veka. Ako je moj deda živeo 95 godina živeo bez transplantacije, koj andrak će to nama!

2a) Pojačana verzija tradicionalista su pravoslavno-fundamentalistički urbani ziloti. Oni, istina, nemaju ni trunčicu namere da zamene svoj omiljeni  kafić monaškom ćelijom, ali zato redovno pljuju po patrijarhu, ekumenizmu i sl. Ruska crkva i estradni monah Kuronije su protiv transplatacije, pa su zato i oni. Jer, zaboga, kada mrtvi vostanu iz grobova, kako ću ponovno hoditi po svetu uz manjak bubrega?

3) Kategorija "branioci nepovredivosti ljudskog tela". Liberalni stav da država nema šta da traži po pitanju individualnih sloboda, uključujući i pravo na moje posmrtne ostatke imala bi nekakvog smisla da ta ista država nema puno ovlašćenje da svoje žive građane pretvara u leševe. Naravno, prethodno ih obuče u uniforme i nahrani vojničkim pasuljem.

4) Kategorija "e, baš ne dam, pa crknite!". Za razliku od gorepomenutog opozicionog protivljenja, inadžijski protivnici ovog tipa polaze od Titovog "svoje nedamo, tuđe nećemo".  Mada, pre bi se reklo da je u pitanju tradicionalno srpsko "da komšiji crkne krava". Ili sin.

5) Kategorija "zviždači protiv zloupotreba". Da, to je humana ideja, ali šta ako doktori navale da trguju organima? Balkan je ovo, bato! Zna se pošto kilo ljudskih iznutrica na belosvetskom tržištu, pa kad navale da rasprodaju, em ima da zgrnu pare, em neće da ostane ništa za nas.

6) Kategorija "paranoici". A šta ako se medicinskoj mafiji usladi? Pa počnu da gaze ljude po ulicama, isključuju respiratore po bolnicama? "Žuta kuća" je (pre)blizu (i geografski i vremenski), a farbarske radnje pune kanti sa žutom fasadnom bojom.

Dakle, kada jedna humana ideja koja bi trebalo da spasi i poboljša hiljade života (trenutno je  u Srbiji 5.000 ljudi na svakodnevnoj dijalizi i čeka organ, a prošle godine je bilo tačno 14 donora i izvršeno 20 operacija) nailazi na toliko veliki broj protivnika, šta je ostalo za druge, problematičnije zakonske predloge? Zakonska regulativa dotiče samo legalne kanale, a "hirurzi Žute kuće" ne traže ni donorske kartice ni implicitni pristanak porodica. Zato protivnicima predloga poručujem: idi,  brale, izvadi "anti-donorsku karticu", učlani se u udruženje ljubitelja saprofitnih larvi i hranitelja podzemnih crvića, pokloni svoje organe bubašvabama i stonogama... Tvoji organi svakako nisu za ljudsku upotrebu, jer među njima očigledno nedostaje jedno obično, ljudsko srce.

(za ovaj tekst zaslužan je, osim moje malenkosti, i priličan broj protivnika Zakona koji su ga svojom polemičkom aktivnošću po društvenim mrežama inspirisali)

Komentari

Komentari