Foto: 
Arild

NVO bojovnici i front palanačkog otpada (Narcisi bez lica)

"I uvek će bolje proći (kao i inače u životu) oni koji lukavo sačekaju da prođe sukob, pa onda brže-bolje iskaču iz svojih skloništa sa već spremljenom „idejom pomirenja”, pa paradoksalno, ispadaju mnogo bolji ljudi, nekako humaniji i normalniji oni najsebičniji, oni što nikada ništa nisu rizikovali, ništa žrvovali – od onih koji su u tom istom ratu sve izgubili (mnogi i život)." Dragoslav Bokan

O ženama u crnom ne zna se mnogo. Na njihovoj internet stranici za najstrašnije događaje u novijoj istoriji predstavljaju „genocid u Sreberenici“ i otmicu u Štrpcu. Stradanje Srba za njih ne postoji. Kada bi eventualno neki pojedinac, preko njihovih tekstova, tumačio istoriju ratova za jugoslovensko nasleđe, mogao bi da izvede zaključak da su Srbi u jednakosti sa Pavelićevom vojskom i Hitlerjugend gardom. Kada bi eventualno neki pojedinac preko njihovih sajtova tumačio uzroke sukoba u balkanskoj klanici, izveo bi zaključak da su Srbi moderni zombiji koji su poklali pola Evrope, dok su ostali narodi, sa kojima su bili u sukobu, na njih bacali ruže i ruzmarin. A onda, kada bi taj pojedinac saznao činjenicu da su Srbi jedini narod u Evropi koji posle Drugog svetskog rata proterivan sa svojih ognjišta, jedini kojima se „legalno“ otima deo teritorije, jedini koji živi u enklavama ─ savremenim logorima ─ onda bi taj ostao zbunjen pred naletom sasvim oprečnih informacija.

Da li šta ima gore, nego kada vam žene u crnom promovišu antiratnu politiku? Ima. Gore od toga su bivši političari, fekalni palanački politički otpad koji sada kao NVO participira u skupštini.

Nije strašno kada politički ideolozi postave svoja mišljenja na pijedastal ličnih uverenja, pa sa tim izađu pred narodne krugove. Tu je sve čisto. Strašno je kada ekstremni nevladin sektor, umrežen u razne organizacije koje se finansiraju, od krugova dvojke preko fondova kompanijskih imperijalista, sa besprekornim marketingom i internet kampanjom, dobro obučeni u laboratorijama Srđe Popovića, započnu uspešno svoje političko delovanje, pa makar to bilo i mizernih 5,9 posto izašlih građana.

Tako je u Kraljevu na lokalnim izborima legitiman deo skupštine postala NVO koja u Kraljevo kao simbole mira i slobode dovode žene u crnom da nama, usmrdelima, neukim seljacima, ratnim huškačima i nasilnicima, projekcijom filma „I Albanke su naše sestre“ pokažu kako izgleda mirotvorstvo. I njih dvadesetak, koji će biti prisutni tamo, humani su ljudi, pravo oličenje dobrote i ljubavi, a ostali građani Kraljeva su neuka marva kojoj treba jedan dobar prut.

Lažna pacifistička histerija, koju finansiraju još lažnije mirotvorne snage (nalik na one koje su na svakom mestu gde su poprašile uranijumom otvorile po jednu NVO da nam govore kako treba voleti sve narode i kako će ljubav spasiti svet) gora je sto puta od svake ratne propagande. Nazivati mrziteljima one, čiji je nacionalni stav da je Srbija žrtva novog poretka u međunarodnim odnosima i nerazumevanje tragedije sopstvenog naroda može da bude gore od najekstremnijeg desničarskog govora mržnje. I nije problem kada takve kvaziliberalne stavove iznosi politička stranka koja na pijedastal svog statuta sve to jasno postavi. Stvari su u tom slučaju jasne i mogućnost izbora je stvar pojedinca. Strašno je kada se fekalije NVO bojovnika predstave za jedno, krenu sa socijalnom revolucijom, privremeno promene svoje statuse iz latinice u ćirilicu, ne bi li obradovali neuki deo građana, kada u kampanji promovišu participativnu demokratiju Čedomira Čupića i bivšeg Otpora, a u suštini sve akcije dolaze iz tri usijane glave koje treba da uđu u anale psihijatrijskog ispitivanja, kada ispred svih prioriteta u društvu i regionu počnu da rade ono što radi mreža ekstremnih NVO, ali koje, ipak, nisu toliko opasne, jer nisu uključene u politički život. Po sistemu turskih osvajača, ti kordoni lokalnog palanačkog otpada i fekalije propalih ideologija, prvo naprave mali protest protiv trenutne vlasti, zatim otporaškim metodama počnu prelepljivanje plakata, medijski agresivni, kao na nekim opijatima, bore se za pravdu, na svojoj zastavi nalepe tenk kao simbol slobode, a onda krenu da nas uče kako su svi krivi za ratove, osim njih naravno. Kao da ratove obožavaju vojnici koji su na svim stranama gledali smrt u oči i kojima se krv ledila od svih strahota koje su preživeli.

Ugojeni postpetooktobarski gmazovi i narcisi bez lica smatraju da je nečasno braniti svoju državu, ali je časno biti sebični korisnik svakog dinara iz državnih i opštinskih jasala. Zato se u prvoj koloni, ispred heroja nacije, postavljaju dezerteri kao heroji novog doba. Tako umesto junaka sa Košara, ovo novo vreme stvara NVO junake i najavljuje svoju participaciju u toku promene svesti naroda.

I to je njihova suština: u procesu toka menjanja svesti u kojem sadašnja vlast ima svoje SS divizije u NVO sektoru. Promeniti svest, to znači ubediti narod da smo u dešavanjima u ratovima za jugoslovensko nasleđe mi Srbi bili u odnosu prema drugim narodima kao USA armija prema Vijetkongovcima ili u odnosu Hitler-Poljska. To je ta relacija.

Kada se svetla na ratnim poprištima pogase, junaci i heroji tog vremena odlaze u zaborav, a iz mišjih rupa izlaze doterani japi momci i NVO ugursuzi da nas nauče šta je ljubav i kako treba graditi mir. 

Ivan Novčić

Komentari

Komentari