Foto: 
Zoran Petković

Srpski jezik i francuski poljubac

O, la-la... Francuska voli Sr-bi-Ju... I prizna-je Ko-so-Vo...

Topla, bratska ljubav između dva naroda dobila je ovih dana još jednu potvrdu. Ili, kako bi Šiptari rekli, potvrd... Mada zli jezici tvrde da je u pitanju još jedan zajeb belosvetskih državnika od strane našeg Velikog Vladara, dve recke na rabošu dnevne politike su udarene! Objektivno, ko je, osim Vučića, uspeo da privoli i Putina i Makrona da mu učestvuju na predizbornom mitingu? Kupovina helikoptera i zapišavanje metroa su tek kolateralna (i eventualna!) korist, srpski jezik u Volođinim i Emanuelovim ustima je ključna stvar. Putin, Makron...ili, što bi Mujo (onaj iz vica) rek'o, "dvaput je dvaput".

Činjenica da se tuđi jezik iz kurtoazije uzima u usta, je dobro poznata. Na svakom Exit-u, rok-koncertu ili Gitarijadi, svaki belosvetski frontmen, pre uvodnog mega-hita kojim se publika ubacuje u modus ekstaze (ili ekstaziija), iznapljucka u mikrofon jedno "Dob...vo vece, Serbia!". Činjenica da ono "vece" prilično dobro opisuje stanje u kome se nalazi zemlja tezgarenja, ne umanjuje značaj da su estradne (i političke) zvezde uzele srpsko ime u usta.

Uzele u usta uzalud? Svakako ne!

I Putinovo koncizno „hvala na prijateljstvu“ i Makronovo petominutno vođenje francuske ljubavi na srpskom, samo su mirisne žvake na prigodnoj svečanoj večeri. Uz šampanjac i sveće (palim herojima), krnute su da ublaže gorke poruke: da, male zemlje kupuju oružije od velikih, ali se upotrebna dozvola za njihovo korišćenje nalazi negde daleko, daleko od mora ovdašnjih problema.

Bajka o tradicionalnoj ljubavi velikih sila i malih naroda se ovde ponavlja vekovima i nikada nema srećan kraj. Još od vremena kada je Vuk skupljao narodne bajke po Srbiji, a prota Mateja džebanu po Rusiji, velike sile su uvek gledale prvenstveno svoje interese. Lekcija o tome da su Rusima uvek bili bliži i draži Bugari nego Srbi je više puta zapečaćena prolivenom krvlju naših naivnih predaka. Mit o "tradicionalnom prijateljstvu" je iskovan kada je Francuska, na Solunskom frontu, skapirala da je srpska, utrenirana vojska mnogo pogodnija kao topovsko meso od ljudoždera navatanih po afričkim kolonijama.

I džabe sada srpska dečica pevaju o francuskoj lađi... Francuska lađa je postala topovnjača koja brani "evropske vrednosti". U njima su nesmenjivost vlasti i  kult bezgrašnog vladara odavno obezglavljeni giljotinom demokratije. Eh, da je Luj XVI imao Informer i Pink... Bastilja bi stajala ponosito, a Marija Antoaneta bi gladnom narodu umesto kolača nudila sendviče.

Poruke koje je Makron preneo Srbiji su više nego jasne:

1) Za Francusku je Kosovo podjednako država kao i Srbija. „Tradicionalnu ljubav“ Pepe Le Tvor je okačio Cicos-macosu o rep. 

2) Uprkos strasnoj oralnoj predigri, Evropa, ta matora kurva, stisla je noge! Nema ništa od ulaska u nju.

Dok je stav o Kosovu očekivan (proglašenje nezavisnosti 17. februara Francuska je priznala sutradan, zajedno sa Albanijom, Amerikom, Engleskom i Turskom), blokiranje Evropskog puta divljih Balkanaca  je relativno svež francuski proizvod. Mlađi od bilo kog smrdljivog sira, šampanjca ili konjaka, stav da „Evropa mora da se konsoliduje pre prijema novih članova“ mu dođe, nekako, normalan. Mada Francuzi i Nemci ratuju milenijumima, nedavno post-izborno natezanje oko uspostavljanja evropskih institucija je trajalo par nedelja i završilo se kompromisom. Zamislimo šta bi se desilo da su na mestu Francuske i Nemačke neke balkanske zemlje? Na primer, Srbija i Hrvatska? Ili, pu, pu, daleko bilo – Šiptarlend!

Prekid ljubavnog zova „vule vu a Jurop avek mua“ ima, međutim, mnogo pogubnije posledice na građane ove zemlje od pomenutog. Jučerašnje tenkovske gusenice koje je četnički vojvoda potegao  na nepodobnu  novinarku samo pokazuju  kakva nas vozila čekaju kada se napusti evropski put. Nekada davno, na crvenom trgu Tien An Mena tenkovi su gazili protivnike komunizma, u Srbiji su pripreme za gaženje neistomišljenika već počele u Skupštini. Zakon o saobraćaju je u pripremi, član o gaženju protivnika samo čeka amandmane. Stoga poziv da četnici svojim smradom nadmaše tvorove tu mu dođe kao normalna stvar. Jer ovakva Srbija je, na žalost, postala odavno tvorevina smradova.

Zato, brate Makrone, ako sledeći put budeš navraćao u ove krajeve, daj donesi koju tonu čuvenih francuskih mirisa. A mogu i gas-maske, uz poneki žuti prsluk...

Komentari

Komentari