Politika

U ovako oštroj konkurenciji – Tomislav Nikolić, Ana Brnabić, Vladimir Đukanović, Vladimir Orlić ... Olivera Zekić, Nebojša Bakarec, Marko Atlagić ... teško je odabrati šampiona.

Događaj 1.
1532. Sulejman Veličanstveni je raspisao izbore za prvu zvezdu svoga harema. Hurem, najambicioznija kandidatkinja je pala na kolena, razdrljila bujne grudi i povikala:
– O, svemoćni moj gospodaru, mada me je jedan od najlepših pripadnika tvoje janičarske garde gledao baš, baš pohotno, ja sam odolela iskušenju, ostala suvih dimija i svojom bezgraničnom vernošću zaslužila pobedničku titulu!

U tekstu lista Nova od 22.07.2022, pod naslovom „Viši tužilac objavio rat inspektorims zbog Milenkovića“, piše:

A zašto? Zato što je to u zajedničkom interesu i crkve – ovakve kakva  nam je, i vlasti – ovakve kakva nam je.

O delovanju vlasti u zaglupljivanju ovog naroda kroz zloupotrebu medija mnogo toga je rečeno – sa svih strana, ali vlast se ne da, jer bi time ugrozila kamen temelac na kome ovaj režim i opstaje (vidi o tome više u prethodnom tekstu – I Oliverea Zekić jača od države, na opancar.com

Hirurg operiše, zidar zida, pekar pravi hleb... A šta radi političar? Pogotovu, ako znamo da je školsku klupu zamenio skupštinskom, da u životu nema 5 minuta prakse ni iz menjanja gumice na slavini, a da je do doktorske diplome došao preko partijske knjižice?

U nekoj verziji „Kefalice“ (za punoletnu decu sa biračkim pravom) odgovor bi bio prost: „Političar je čika koji lepo priča da bi još lepše živeo“. Jedina aktivnost kojom obezbeđuje višegodišnje hranjenje sujete (a, bogami, i škembeta) je – pljuvanje u mikrofon!

REM – regulatorno telo za elektronske medije, je ovih dana započelo razmatranje podnetih prijava za dodelu nacionalnih radio i TV frekvencija. Podnosioci prijava su pred Savetom REM-a pretstavljali svoje programske produkcije.

Negde u junu 2020, u tekstu pod naslovom Mala matura velikih gluposti (opancar.com), pisao sam o testovima koji su i te, kao i prethodne godine, procureli u javnos i pored prethodne direktne demonstracije premijerke Ane Brnabić i tadašnjeg ministra prosvete Mladena Šarčevića, održane pod geslom – to nam se više ne može dogoditi zahvaljujući digitalizaciji, a povodom Premijerkine izjave – takođe tim povodom: “Počeli smo da trčimo u korak sa svetom s obzirom na to da digitaliza

*Ovaj tekst bi se mogao čitati  i kao nastavak prethodnog teksta „O tehnologiji razgradnje države i izgradnji kulta ličnosti“, pa kako sam taj tekst završio sa „pobedom“ radnika kragujevačkog Fijata protiv italijanske firme Stelantis, da od toga i nastavim.

Ne, deco, „Bandiera rosa“ nije nova marka kisele vode. Mi, stariji, oni kojima je pionirska marama oko vrata ometala dotok hranljivih materija u mozak, znamo da je u pitanju borbena pesma italijanskih boraca protiv fašizma. Ono „O bela, ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao...“ zvučalo je (bar u mojim ušima) neuporedivo muzikalnije od sovjetskih ljigica o tome kako huči Sutjeska, ili, u tradiciji dinarskog, horskog ojkanja, kako se „ljubičica plava bori za radnička prava“.

Razgradnja sistema vrednosti - Sećam se bilo je to pre nekih dvadesetak godina, pozvao nas je na razgovor direktor jedne firme, Grk, i požalio se na problem – jedna od zaposlenih, pravnica, je u firmi zavela red po svojuim merilima. Čak ni njegove naloge ne izvršava, sve pozivajući se na pravo i zakon. Neki se žale, neki ćute iz straha. Popričali smo – supruga i ja, oboje advokati, sa koleginicom i nije nam mnogo trebalo da posumnjamo u njeno pravno znanje.

Pages