Prof. Dr. Mica Drmalica
Foto: 
Gilles Crampes

Prof. dr Mica Drmalica

Prostitutka, kurva, drolja, kraljica noći, radodajka, eskort, kolgerla, seksualna radnica - samo su neka od imena kojima se nazivaju žene koje se bave najstarijom profesijom na svetu. One su nemoralne, provokativne, opasne, zarazne i kužne, žive pod okriljem noći i vrebaju našu nevinu nejač - naše muževe, sinove i očeve. Gledamo ih, ako ih uopšte i pogledamo, s prezrenjem i gađenjem. To je ono kako jeste, a kako bi u stvari trebalo da bude, procenite vi sami.

Pre neki dan, na TV-u je prikazana emisija na temu elitne prostitucije, kao da išta u vezi sa prostitucijom može da bude elitno, ali (da ne bih bila sitničava) razgovaralo se o prostituciji na "najvišem nivou," o skupim eskort agencijama i dobro plaćenim kolgerlama (o onim nesrećnicama koje se švrćkaju po plavom mostu ne vredi ni raspravljati). Dakle, par njih, što žena, što muškaraca, je probalo da analizira problem prostitucije na jedan potpuno pogrešan, površan i (što da ne) tupav način.

Bilo je tu moralisanja i zgražavanja, a zaključak je, manje više, bio da izvesne žene u pukom nastojanju da se na brzaka obogate, ne prezaju od moralnog srozavanja. Bilo je tu pomena i o nekakvim starletama i kvazi - modelima čiji krajnji cilj bavljenja prostitucijom nije toliko bogaćenje koliko sticanje slave.

Dakle, srpska emisija na srpski način, površna i šuplja, kako samo srpski način to može da bude - hajde da zagrebemo po užasno ozbiljnoj temi, ali da se ne pretrgnemo baš previše; ni pomena o uzrocima i posledicama, bez osvrta na socijalni aspekt; trgovinu belim robljem, ponudu i potražnju, siromaštvo, zlostavljanje, rizik od bolesti i smrtnost.

U par navrata, u već pomenutoj emisiji, mogli su da se čuju biseri poput: “Neke od tih devojaka se školuju i završavaju fakultete kako bi mogle da se dopadnu potencijalnim klijentima iz visokih krugova.” Stvarno? Zato završavaju fakultete? A da nije možda da se pojedine diplomirane pravnice i profesorke tamo-nečeg bave prostitucijom, jer svoje diplome u ovoj zemlji mogu da okače mačku o rep?

Sada će neki da se nakostreše i da kažu: "Kako? Pa ja sam završila to i to, ne mogu da nađem posao, ali se ne bavim prostitucijom." Svaka čast. Ali, zec razumevanja društvenih pojava leži u grmu društvene empatije. Ne možemo da razumemo probleme određenih socijalnih kategorija ako, poput male dece, polazimo od sebe. Valja se nekada prošetati i u tuđim metaforičkim cipelama.

Bilo je u toj emisiji i pregršt glupih pitanja u stilu: "Da li svi imamo cenu?" Na koje infantilna novinarka, napućenih usana, kao nabusito dete, kao iz topa odgovara: "Ja nemam!" I kao, što bi se ono reklo, šlag na torti od blata, emisija se završila odlomkom iz poslanice jednog vladike koji poručuje: "Ne budite kap u okeanu greha." Jeste. Najbolji način da se isuši okean je da se u njega ne dodaju kapljice. To je to rešenje iz snova. Doviđenja. Stvar rešena.

Prostitucija, međutim, nije moralna kategorija i nije u redu analizirati je kao takvu. Prostitucija je socijalna kategorija, a prostitutke spadaju u najniži sloj najugroženije društvene kategorije koja se vrlo jednostavno zove -  žena.

Da bi stvar bila malo jasnija, evo par okvirnih statističkih podataka, na svetskom, nivou, koji se tiču prostitucije:

- 80 % svih prostitutki su žrtve seksualnog i drugog nasilja, incesta i verbalnog i fizičkog zlostavljanja u periodu najranijeg detinjstva.

- 75% svih prostitutki započinje ovu "delatnost" u periodu između 13. i 15. godine životne starosti. Najčešće ih u prostituciju uvede neka muška osoba iz njihovog neposrednog okruženja.

- Smrtnost među prostitutkama je četrdeset puta veća od smrtnosti žena koje se ne bave prostitucijom.

- 85% svih prostitutki želi da se "izvuče" iz sveta prostitucije (ali njihova reintegracija u društvo je često nemoguća.)

- 10 % ukupne muške populacije redovno koristi usluge seksualnih radnica.

- 50 od 100 prostitutki godišnje zarazi se HIV-om.

- Ukupna godišnja zarada od prostitucije je pedeset i osam milijardi dolara, koji završe u džepovima svodnika; vlasnika klubova, eskort servisa i javnih kuća.

- Prostitutke, u velikom broju, boluju od narkomanije i izdržavaju jedno ili više dece.

 

Postoje u ovoj zemlji, naravno, i institucije koje se na ozbiljan i odgovoran način bave ovim problemom. Ovih nekoliko organizacija nudi rešenja u vidu sigurnih kuća, redovnih lekarskih pregleda, stručnih savetovališta itd.

Ali, ništa se neće ozbiljno promeniti dok društvo, i pojedinci koji ga čine, ne prevaziđu  moralistički, puritanski stav prema ovim nesrećnim ženama. Da li je moguće da u svetu u kome ni čačkalica ne može da se proda ako je na reklami ne drži polu razgolićena lepojka, u kome se sve prodaje i reklamira kroz seks i u kome se na svakom koraku eksploatiše ženska seksualnost, ne postoji razumevanje za one žene koje je niz užasnih okolnosti saterao u najmračnije ćorsokake najmračnih avenija života?

Zar je moguće da među nama, ženama, nema više onih koje su spremne da dignu glas protiv trgovine belim robljem? Reći ću samo još ovo; u Danskoj, na primer, krivičnu odgovornost snose korisnici, a ne davaoci seksualnih usluga. U Holandiji je prostitucija legalizovana, što je dovelo do drastičnog smanjenja svih rizika koji idu uz bavljenje ovom profesijom. Znači, način da se napravi korak u pravom smeru postoji.

Ovo je svet muškaraca, njihov libido je neutaživ, pa je prema tome i potražnja za ovakvom vrstom usluge velika i uvek će je biti. Oni nas, milošću svojom, uzimaju za žene, ili ljubavnice, pratilje, ili kurve, a mi koje smo dobro prošle, kao srećna telad, likujemo i s prezirom odbacujemo sudbinu onih koje su propale kroz mračne procepe u naličje života.

Nema ponude bez potražnje. Matematika koja podržava ovu teoriju je tako jednostavna. Zato, dosta razglabanja o (ne)moralu žena sa margina života. Hajde da jednom, za promenu, razgovaramo o onima zbog kojih ovo tržište postoji. 

Ivana Gajić

Komentari

Komentari