Foto: 
Autor nepoznat

Srce tame

I dok naši mediji bruje o humanitarnim akcijama za spasavanje dece i njihovo lečenje od najmrtonosnijih bolesti, imali smo priliku da vidimo dolazak Bernar Anri Levija u Kulturni centar Beograd, čoveka koji je svojim „pregalaštvom“ tokom devedesetih godina dao moralno opravdanje da se na naše glave sruče desetine tona osiromašenog uranijuma koji će nas milenijumima trovati i zbog kojeg ćemo, na našu veliku nesreću, dok nas ima, praviti slične humanitarne akcije.

Iako je Bernar Anri Levi u Beogradu tvrdio da nije pozivao na bombardovanje Jugoslavije, on ne samo da nije pozivao na vojnu intervenciju već je, što je kudikamo strašnije i za veću osudu, toj istoj vojnoj intervenciji kao ugledan filozof davao moralno opravdanje, viši smisao, predstavljao je neophodnom i čak humanom?! Jadna je Francuska koja se diči i dičila takvim intelektualcima koji se posle dvadesetak godina oportuno odriču svega što su govorili, iza čega su tobož jednom moralno stajali. Nekako je bilo najzgodnije da baš iz slobodarske Francuske krene ta kampanja “zlih Srba 90-tih”, slobodarske i pravedne Francuske od koje se danas vidi, posle puštanja Ramuša Haradinaja na slobodu, i nije baš puno ostalo.

Ali po strani tuđa sramota, po strani njihova bruka. Šta je sa nama?

Kako je moguće da smo tako nisko pali kao narod? Kako je uopšte moguće da takvog čoveka posle svega ugoste u Beogradu i Kulturnom centru Beograda? Kao akademskog slikara koji je 1999. godine u sred bombardovanja izlagao u tom Kulturnom centru, interesuje me kako je moguć sunovrat jedne takve institucije kao što je Kulturni centar Beograda, koji je nekada bio dika i ponos kulture na ovim prostorima. Takođe, zapitajmo se i šta je sa Goranom Markovićem, da li je najverovatnije kombinacija gluposti, provincijalizma i mazohizma kao i potrebe da se po svaku cenu pridobije malo medijske pažnje za neke još bitnije, malo naklonosti neke svetske figure, za kakvu ljudi u KBC i Goran Marković svakako drže Bernara Anri Levija, zaslužna za ovoliku sramotu. Ah, ta pusta žudnja da se bude svet i svetski doći će nam glave!

Na posletku, pitam se da li su ljudi koji priređuju ovakve situacije svesni toga šta rade? Pitam se, da li ljudi koji dozvoljavaju ovakva dešavanja uopšte znaju šta se dešava? Jedno je sasvim siguno, Bernar Anri Levi jeste bio gost Beograda i to jedan veoma rezignirani gost. Izjavio je, kada je obrisao tortu sa lica, kako će civilizovan svet biti razočaran, jer se Srbi i posle svega nisu ni malo promenili.

Da uzvratimo tom civilizovanom svetu i pitamo, da li bi jedan drugi francuski filozof, koji je jednom davnom izjavio da prezire žrtve koje poštuju svoje dželate, Žan Pol Satr došao u Beograd? Da, on bi sasvim sigurno došao u Beograd, ali  svakako ne zbog Gorana Markovića i ljudi koji vode Kulturni centar Beograd, već zbog sjajnih mladih ljudi koji su zlikovcu sručili tortu u lice i sačuvali ono malo dostojanstva Srbiji koje je preostalo.

mr Jovan Marinković

Savet za kulturu

Udruženje NAŠA PRIČA SRBIJA

Komentari

Komentari