Foto: 
Jason Lee

Tajna njegovog uspeha

Priznali mi ili ne, Mesija je uspešan političar. Naravno, ako neko pobeđuje za redom rezultatima koje je u višestranačju imao samo Sloba (i to samo jednom!), reći da je uspešan u političkoj borbi jeste tautologija. Ali Mesija je postigao još nešto što ne samo da je uspeh po sebi, nego i delimično objašnjava ove izborne uspehe. Naravno, mislim da ne moram isticati kako je on uspešan samo za sebe, donekle i svoje „botove“, ne za tebe i mene. Ali kad nas je već zapalo da živimo u tom njegovom uspehu, dobro bi bilo objasniti ga.

Verovatno ste već čuli da neko na televiziji ili internetu izjavi kako ga mrze „i jedni i drugi“, gde se obično podrazumeva da su obe strane ekstremne. Onaj ko tako za sebe kaže postavlja se time u centar table, njegova pozicija postaje nekako po sebi normalna. Upravo je to Mesija uspeo, i to bez mnogo otpora. Uzgred, moramo priznati da neko ko želi da Srbija preslika neki zamišljeni model zemlje članice EU, ili možda da se suprotstavi pa ako može uđe u Evroazijsku uniju, ne smatra sebe ekstremnim. I većina takvih nisu ekstremisti, no to sada nema nekog značaja.

Međutim ko je u centru lako može biti okružen, postati pasivan, izgubiti inicijativu. Kod Mesije to nije slučaj. Zato što on nije ni jedno ni drugo, on je i jedno i drugo. Centru se teško može pripisati ekstremna pozicija, ali Mesija jeste ekstreman, po potrebi na obe strane. Nije ni čudo da je narod sluđen, i to ne mora biti samo zbog onoga o čemu sam pisao pre nekoliko meseci u tekstu Krupije, čobani i IQ. I pametniji bi se zbunili.

Međutim, vladajuća stranka je vojnički organizovana i to je tako od radikalskih dana. Zna se tačno ko tu izleće i zašto. Sa jedne strane nam Zorana deluje usamljena u ekstremno prozapadnoj poziciji (priče o Srbima kao silovateljima se podrazumevaju), zbog čega je meta tabloida. Različiti vučičevići su onda prirodno suprotno krilo. Oni koji za sebe kažu da su rusofili, svuda nalaze neprijatelje, samo nikako da vide Mesijinu saradnju sa NATO. Ah da, problem je Sergej Trifunović i nešto što valjda reče za patrijarha. Ali ako je Zorana grudobran u mrežastim čarapama, ne znači da je jedina na tom krilu, jer ima već dosta onih kojima je prosto posao da budu za EUNATO – tu su ministarstva, kancelarije, pokreti…

Naravno, centar ima svoje srednje krilo, a tu su oni koji narodski rečeno nit' smrde, nit' mirišu. Ne mirišu oni sigurno, a smrde jedino na pare koje im se nekako zalepiše za prste dok su pretakali med. Ovo tehnokratsko krilo nekako je prirodno na strani Zapada, ali izbegava izjašnjavanje. Uostalom, sve više love dolazi sa Istoka, takođe.

I naravno, tu je sam Mesija, koji je sve u jednom, kao neko indijsko božanstvo. On će lično podviknuti na izdajnike i raskrinkati ih, a onda nas očinski podučiti kako treba više da radimo, da se menjamo. Treba li više da radi onaj ko na poslu nosi pelene u leskovačkoj Juri, i šta o promenama može reći onaj koji je do sada samo menjao strane, dobro de i stil, dok je zadržao isti kompleksaški mind set.

Ali pitamo se ovde koja je tajna nečijeg uspeha, a ispada da tog nekog može jedan kolumnista na keca da izvali. Mora tu postojati bar još jedan čimbenik. Pomenuo ga je odavno Bora Čorba u svom stihu „Još uvek se narod seća ustaše iz Kuće Cveća“. Da li je pomenuti bio ustaša drugo je pitanje, no biće da ga se ni onda „narod“ nije samo po zlu sećao, mada su svi hteli da tako izgleda.

Ne podseća li ovo balansiranje između Merkele i Putina na ono što je Tito radio? I onda okolni državnici i karijerne diplomate različitog ranga ipak dođu, pristanu da učestvuju u spektaklu krunisanja. Zašto i ne bi – jedni zato što Mesija nije Orban, ni Erdogan, drugi zato što nije uveo sankcije Rusima, tj. njima. A potrebno je još obaviti neke zadatke. U međuvremenu dosta ljudi počinje stvarno ovoga da vidi kao Tita, posebno penzosi kojima nije smanjio penzije jer nije više imao gde da smanji. A može li se Mesija spotaći,  videćemo u sledećem broju Zagora te-neja.

Ivan Vukadinović

Komentari

Komentari