Zemlja kurvinih sinova i razdevičenih nada
Foto: 
Giuliano Maiolini

Zemlja kurvinih sinova i razdevičenih nada

Osvanulo je sumorno nedeljno jutro. Visi neka kiša iznad krovova, drži se čvrsto za vazduh, i nikako da padne. Kažu da će sutra biti vedro i prijatno. Jebe se vremenu za malog čoveka. Danas sumorno, sutra vedro, tera svoju priču kako hoće. A ti, možeš li ti kako hoćeš? Šta si – čovek ili rob? Tvoj je izbor?

E, moj prijatelju, blago tebi ako ti nade još nisu razdevičene. To je jedina nevinost koju treba čuvati katancima. Hromiranim pojasom nevinosti (da ne povuče vlagu po ovom slinavom vremenu).

Kurvini sinovi danas odlučuju da li ćeš živeti kao čovek, ili kao rob. Ne pitaš se ti ništa. Zato zaboravi sve što si čitao. Batali ono da si ti skup mogućnosti, da ti cilj treba biti približavanje najboljoj verziji sebe, da je Bog čoveku dao slobodnu volju da bira i odlučuje. Odluči da li ćeš za doručak kajganu il’ jaja na oko, i dosta ti je za danas.

Dok na srBskom dvoru otvaraju poddomene, stilizuju se i vežbaju zabrinuti izraz lica pred kamerama, dok naš princ na zrnu graška sanja leteće vozove i zmajeve, ti pusti Kursadžije, il’ očešljaj onu babuskeru što joj selo gori. Da vidiš kako će ti biti bolje! Mani se rupa na cipelama, izanđalog đona, rate za stambeni kredit. Uskoro će ti se nebo posuti novim zvezdama Granda, pa skupljaj pare za glasanje, jer tada ćeš TI odlučivati. Moraš samo puno SMS-ova da pošalješ, da ne odluči komšija umesto tebe.

Šta? Nisi iz te priče? Više si intelektualni tip? A pa, spremila je rodna gruda i za tebe izlaz. Evo, gotova je letnja TV pauza. Kreću opet političke emisije, razgovori u studiju, stavovi i utisci Srbije, okrugli stolovi i tribine. Sit ćeš se iznarazvijati svoje kritičke misli, jer ovo je slobodna demokratska država, u kojoj čovek može da misli i govori šta hoće. Onda ćeš na svadbama i sa’ranama kenjati o Evropskoj uniji i Rusiji, monetarnoj politici , vodićeš  rasprave s neistomišljenicima,  prolivaćeš žuč, pićeš lekove zbog čira na želucu, i bićeš važan, jer ti bar imaš svoj stav. Nisi ti kao ovi beskičmenjaci koji nikada neće biti vetar, nego uvek list. Ne, ne. Drugo si ti. I naravno da nećeš štrajkovati kad te ovi iz firme pozovu na ulicu. Prezireš masu. Prezireš sindikalisanje. Ni na sledeće izbore nećeš izaći, kao što ni na prethodne nisi, jer ti si iznad toga. To je jeftina zabava za neuki narod.

A ja? Ja ništa ne znam. Ne čitam Vebera.

Maslov mi je potrebniji da preživim.

Vidim samo da je kišno jutro. Sivo.

Sutra će biti lep dan, kažu.

Nema vetra da zaljulja sliku kralja, okačenu u kancelariji mesne zajednice u nekoj vukojebini, do koje je obećao asfalt u predizbornoj kampanji.

Ljubinka Boba Nedić

Komentari

Komentari