Politika i društvo

Vremenom, razvitkom društvenih odnosa, paradoks je dobio svoju plemićku titulu i u modernom značenju predstavlja predlog koji sadrži logičnu kontradikciju, pak razmišljanje koje bez izglednih mana dovodi do apsurda i najzad situaciju koja se protivi opšte prihvaćenoj intuiciji.

Bi šta bi. Ostade mnogo manje mandata nego što je bilo i mnogo više opozicije nego što je iko mogao da sanja. I svi se kao nešto raduju, samo on tužan i zamišljen.

„Dok smo se zgražavali nad sudbinom dece u Africi i Azijata koji rade za male pare i u neljudskim uslovima, nismo ni bili svesni da se i nama desilo isto, samo prikazano u formi koja je prihvatljivija.“

Biti opozicionar je stav koji se gaji od malena.

Kako čovek oprašta? Gde je granica osvete i oprosta? Gde se dodiruju tačke njihovog pomirenja?

Izgubismo sve što čini čoveka čovekom i zato se grčevito držimo svega što ne dolikuje ljudskim bićima. Toliko smo se zaneli potrošačkim mentalitetom i slikama sa ekrana da ne umemo više da razlikujemo dobro od zla. Korisno od bezvrednog. Prirodno od veštačkog.

„Dobra vest“ shvaćena u smislu intriga i spletki, novinarstvo i ljude koji se istinski njom bave, dovela je na krst i prepustila na nemilost. Profesionalnu i ljudsku, a zatim i na nemilost urednika čijoj volji se ti ljudi ne povinuju.

On kaže da je pozitivno i to što postoji želja da se, na primer, predmet pravo ne sagledava samo iz ugla pravnika.

Guliverizacija u progresu.

Pages