Prva asocijacija koja očevidno pogađa posmatrača prateći politička dešavanja na srpskoj jebovetrini nije film, već igra. Igra prestola. Akteri, mitska bića nestaju u borbi protiv drugih mitskih bića, ali se posle Game Over i novog Start, svi oni pojave i igra počinje po ko zna koji put.
„U Srbiji, definitivno, dominira ova druga grupa ljudi – od predškolskih ustanova do predsednika države, a nama, kao nacijom, vlada tzv. Daning-Krigerov efekat, koji se svodi na ono rečeno na početku: pametniji popušta.“
Svi autoputevi, sve brze pruge, sve podzemne železnice, sva postrojenja i radne jedinice, stopostotna zaposlenost i pozitivan prirodni priraštaj nisu u stanju da nametnu ljudskost. Jedni bi sve iskoristili, a drugi bi bili zapostavljeni.
Kako god, ali očekivati nekakve vođe danas, nije dekadentno već stupidno, jer vođe se više ne biraju na nekakvim listićima koji vrede manje od toalet-papira. Vođe odavno postoje i mi o njima nemamo pojma.
Postmoderni čovek je nezadovoljan, jer se ispred njega postavljaju nerealni ciljevi. Zato on ima potrebu da se otuđi i dehumanizuje, da odglumi pristojnost i potrebu za dostojanstvom, da kroz kiseli osmeh pokaže da mu je bitno opšte dobro, a ono što se krije u njegovoj ispucaloj duši je samodovoljnost.
Tržište EU nam je otvoreno. Tržište Ruske federacije i zemalja koje oko nje gravitiraju, takođe. Sva druga tržišta su nam takođe otvorena, jer princip globalizacije podrazumeva slobodnu utakmicu u kojoj kvalitet i cena odlučuju o ishodniku.
„Afere, afere, afere! Bizarne i one bizarnije, sve u interesu građana Srbije! Samo, otkud sve isplivaju pred izbore, a pre toga se o tome ništa ne zna?“
Nužnost donošenja XYZ zakona, kao i zakona o zakonu nepromenljive kazne, ili ublažavanja iste, jer je Neko iz Nekog razloga veći od konačnosti. Činjenica je da postoje takvi koji su iznad svakog donetog pravila.