Politika i društvo

Braćo vernici, svi smo mi ravnopravni - reče hodža sa vrha džamije, izvadi onu stvar i poče da piša po vernicima. Izvolite – pišajte i vi po meni!

Mislili, mislili, pa smislili – idemo da bojkotujemo Skupštinu! Kako – tako što ćemo tamo praviti lom: pištaljke, svirajke i ostale duvaljke, parole, transoparenti, lupanje – i bukvalno i verbalno, vika , galama ... svašta ćemo da im radimo. Ima da bude kul!

Evo već dva dana me ne napušta parola kojom su Fruškogorci dočekali svog voljenog predsednika – SA FRUŠKE GORE VILA KLIČE ŽIV NAM BIO PREDSEDNIČE! Nije tu reč ni o vlasti ni o opoziciji. U pitanju je zabrinjavajući nedostatak ukusa i svojevrsna idiotarija.

„Nekako svi sad brane opoziciju od mene kao da sam ja najgori, pa nisam ja prvi počeo. Prvo REM i prepoštena i presveta Olja, zvana Zekić, a sad i predsednik lično.

PS. Napominjem po stoti put, ovo je samo satira generisana veštačkom inteligencijom, koju sam sam stvorio, i ništa van toga i nemam nameru da bilo koga uvredim ili ponizim, jednom rečju I am speaking trugh and nothing but the trugh.“

Nije teško priznati, ali je teško to javno reći, ako je Vučić rekao drugačije. To su bile muke minisrake zdravlja Danice Grujičić u dijalogu sa narodnm poslanikom Vladimirom Obradovićem, a povodom pitanja da li je u redu da dete prvog razreda osnovne škole nosi ranac sa knjigama težak šest kolograma, ako relevantna istraživanja kazuju da to ne bi smelo da bude više od 10-15 procenata njegove težine.

Jeste li videli voditeljku Pinka, popularnu Jovanu Jeremić, kako bez gaća, sa nekim trakama preko one stvari koje više otkrivaju nego što pokrivaju, peva na javnom nastupu u Ulcinju.

 Jeste li čuli za najnoviji beogradski vic: Pitali cigu kako su mu deca, a on kaže – Dobro su, kao i ova vlast, mali seru, a veliki kradu.

 

* * *

Povodom mog nedavno objavljenog teksta – Osećam se prevarenim! (portali Koreni, Direktno, Konkretno) bilo je dosta komentara. Izdvajam ovde dva koja – po meni, zaslužuju posebnu pažnju, jer „sve kazuju“ i nadam se da mi njihovo autori – nažalost anonimni, neće zameriti što ih ovde citiram kako bi ih pročitali i oni uspavani:

Kada sam, 1961. godine, radio na izgradnji velike kružne hale Beogradskog sajma – Omladinska radna brigada „Dragan Mauzer“, bio sam ponosan. Imao sam osećaj da radim za svoju zemlju i nijednog momenta mi nije smetalo što smo za taj rad bili plaćeni samo priznanjem – udarničke značke, povelje za najbolju brigadu ...

Izjava 1: „Uau… Jel si vido, bate, ono… Onaj oblak, vetar, ono čudilo! Čik nek neko kaže da je to prirodno! Ma to nam, garant, neko šalje  namerno, da sjebe srpski narod!“

Izjava 2: „E, bate, jel si vido kako naš Vučko vadi koridore? Ćiri bu, ćiri ba – i te ga još jedan koridor! Ma, jes‘ da je 5 santima... ups, kilometara, al‘ nije bitna veličina, bitna je ljubav! Kako koja ljubav? Pa, prema našem precedniku!“

Pages