Dragiša Čolić

Ovi mlađi bi rekli – otkačen! Već četrdesetak godina, u najboljim godinama (vrti drugi krug). Rođen u Beogradu, na Banovom brdu. Zanimanja: privrednik – uspešan (radio za najveće jugoslovenske firme u zemlji i inostranstvu), potom – advokat (neki kažu, čak i dobar), a zatim – i pisac, slučajno, za vreme bombardovanja, jer spadam u one koji kad nemaju šta da rade, moraju nešto da rade. A onda su neki ljudi rekli – Vi pišete o strašno ozbiljnim stvarima na strašno neozbiljan način i meni se to dopalo, pa sam nastavio da pišem i eto me tu gde sam.  

Životne devize:

- Život je dvosmerna ulica – koliko od Kragujevca do Beograda, toliko od Beograda do Kragujevca (u savremenoj terminologiji poznato kao "teorija reciprociteta").

- Život je sličan vožnji kola – uputno je da koristiš svih pet brzina, uključujući i rikverc, kad zatreba (ovo sam ja sam smislio, niko mi nije pomagao!).

- Bolje biti lud nego zbunjen (iz drevne priče o ludom i zbunjenom).

- Voli za ručkom da otvori flašu dobrog vina. Dve mu je mnogo.

- Zadovoljan – čitavog života imao za flašu vina (dobrog).

- Ima decu. I unuke. Voli ih sve, ali ne živi njihov život, jer i oni imaju pravo na svoj. A važi i obrnuto, jer – u skadu sa novim sistemom vrednosti, kad-tad dolazi ono  "Menjam šlogiranog dedu za neku drugu nepokretnost."

- Bogat. Ima Gagu (oči boje lavande). Mnogo je voli. I ona je advokat, pa tako prvi put u životu obožava svog šefa. Pristala je, dobrovoljno, da bude recenzent mojih tekstova (Bolje da ja vidim šta ova budala piše. Omaći će mu se nešto – politički!).

- Omiljena pesma – Oči boje lavande (opet!).

**Ovo smem još samo sad da pitam, jer ako budu usvojene predložene izmene Krivičnog zakonika (javna, negde objavljena diskusija od 20 dana, ističe već za koji dan) za takvo pitanje bih mogao da zaglavim u zatvoru godinu dana:

Nije odlikovanje Milorada Vučelića, koje mu je dodelila Srpska pravoslavna crkva – orden Svetog Save drugog reda “za višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”, jedini razlog ovom tekstu – to je samo povod.

Imao sam svojevremeno – u junu 2019, tekst na temu budžeta pod naslovom Priča o konju i budžetu  (opancar.com), a pošto su ovde tema – i praksa, isti, ovo bi se  moglo uzeti i kao nastavak (2). Razlika je samo u tome što je tamo ličnost iz naslova bio konj, a ovde mi, građani ove zemlje,  kao konji (u daljem tekstu: konji). Da potsetim:

Jedan neimenovani, očigledno iskusni, tužilac Višeg tužilaštva iz škole legendarne Zagorke Dolovac (vidi tekst “Ona zna šta je za tužilaštvo najbolje” – Koreni, 27.4.2021) u tekstu pod naslovom “Više tužilaštvo: Mali nije izvršio ni jedno krivično delo” (Politika , 9.10.2021) kritikuje tekst agencije Beta od 5. oktobra 2021. – “Tužilac Milovanović: Eventualno pokrenuti predistragu protiv Siniše Malog”, pa za svog kolegu Milovanovića kaže:

Kad Ana Brnabić, predsednica Vlade, još početkom septembra – pre nego što se korona ratzbuktala, kaže da razmišljaju o uvođenju kovid propusnica, a Zlatibor Lončar, ministar zdravlja, koji je po funkciji član Vlade, javno izjavi (24. septembra, u Nišu) “da su kovid propusnice spremne ali da odluka još nije doneta”, onda se logično postavlja pitanje ko takvu odluku treba da donese?

Zabrinuta za stanje demokratije u Srbiji – čitaj konačno priznanje Kosova, Evropska Unija nam je poslala ekipu parlamentaraca na čelu sa Vladimirom Bilčikom (članom slovačke Narodne stranke, strankom u prijateljskim odnosima sa našom Srpskom naprednom strankom, koja je kao što je opšte poznato takođe narodna), sa zadatkom da poradi na poboljšanju izbornih uslova u Srbiji, jer koji je to parlament koji eventualno treba da donese odluku o priznanju Kosova – njih samo to interesuje, ako glavne opozicione stranke bojkotuju izbore, te da i njih treba privoleti da uzm

“Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.”

“Ustanak” je bio, a gde je ustanka, tu je i analitičara – i levih i desnih, bar u tome ne oskudevamo, počev od onih “dobronamernih”, do onih drugih. Najvažnije je da je ustanka bilo, čak bez obzira i na one mislioce koji kažu, da je sve to u redu, ali da je sam njegov naziv – ustanak, pretenciozan, te da bi ga trebalo zameniti primerenijim nazivom – Pokret za …

U pomenutom tekstu reč je o Žarku Koraću, penzionisanom profesoru Filozofslog fakulteta u Beogradu, svojevremeno u vreme DOS-a, aktivnom političaru – zameniku premijera u vladi Zorana  Đinđića, jednom od retkih neokaljanih političara tog vremena i njegovom intervjuu listu Danas, a povodom nedavnih događaja u Crnoj Gori prilikom ustoličenja Joanikija za mitropolita crnogorsko-primorskog.   

       Vašar je bio – a na vašaru,
       sablje, pištolji, arapski hat,

       tuniske kape, srebro i zlato,

       mletačka svila, ženevski sat…

      … uh, zaj…. sam se, ispašće već na startu da sam ja ona zbunjena strana. Idemo ponovo:

Pages