Dragiša Čolić

Ovi mlađi bi rekli – otkačen! Već četrdesetak godina, u najboljim godinama (vrti drugi krug). Rođen u Beogradu, na Banovom brdu. Zanimanja: privrednik – uspešan (radio za najveće jugoslovenske firme u zemlji i inostranstvu), potom – advokat (neki kažu, čak i dobar), a zatim – i pisac, slučajno, za vreme bombardovanja, jer spadam u one koji kad nemaju šta da rade, moraju nešto da rade. A onda su neki ljudi rekli – Vi pišete o strašno ozbiljnim stvarima na strašno neozbiljan način i meni se to dopalo, pa sam nastavio da pišem i eto me tu gde sam.  

Životne devize:

- Život je dvosmerna ulica – koliko od Kragujevca do Beograda, toliko od Beograda do Kragujevca (u savremenoj terminologiji poznato kao "teorija reciprociteta").

- Život je sličan vožnji kola – uputno je da koristiš svih pet brzina, uključujući i rikverc, kad zatreba (ovo sam ja sam smislio, niko mi nije pomagao!).

- Bolje biti lud nego zbunjen (iz drevne priče o ludom i zbunjenom).

- Voli za ručkom da otvori flašu dobrog vina. Dve mu je mnogo.

- Zadovoljan – čitavog života imao za flašu vina (dobrog).

- Ima decu. I unuke. Voli ih sve, ali ne živi njihov život, jer i oni imaju pravo na svoj. A važi i obrnuto, jer – u skadu sa novim sistemom vrednosti, kad-tad dolazi ono  "Menjam šlogiranog dedu za neku drugu nepokretnost."

- Bogat. Ima Gagu (oči boje lavande). Mnogo je voli. I ona je advokat, pa tako prvi put u životu obožava svog šefa. Pristala je, dobrovoljno, da bude recenzent mojih tekstova (Bolje da ja vidim šta ova budala piše. Omaći će mu se nešto – politički!).

- Omiljena pesma – Oči boje lavande (opet!).

Zazvonio je telefon – Ja sam Milorad Ćosić, pročitao sam na fejsbuku jedan vaš tekst, sećam se da sam davno, pre više od 50 godoina, na prvoj godini Pravnog fakulteta imao druga koji se zvao Dragiša Čolić. Da li ste možda to vi?

-Jesam Ćoso, druže stari, gde me nađe,- rekoh.

Došao nam je u posetu – visok, dostojanstven, gospodin! Supruzi je doneo ružu, a meni flašu pića. Ostali smo dugo u razgovoru, evocirali uspomene, smejali se.

Idemo na lepše stvari. Juče su u Parizu svečano zatvorene Olimpijske igre. Bilans naše, nikad brojnije ekipe, je na kraju ispao dobar – 3 zlatne, 1 srebrna  i 1 bronzana medalja.

Nisam pisao već neko vreme. ne zato što nema tema, ima ih na pretek, ne znaš za koju da se  odlučiš, pa u toj dilemi, ko Buriden ... Vlast se potpuno „odrešila“, opozicija i dalje razjedinjena ... I do sad sam pisao, kad me nešto žacne. Ovog puta su me žacnuli ljudi, božiji narod, taako smo svojevremeno sami sebe prozvali. Dakle o ljudima.

O mojim stavovima – ljudskim, jer ja nisam političar, iako iz njih proističu i politički stavovi, da budem direktan – opozicioni, i to građanski, a ne politički opozicioni, neću ovde. O tome govore moje četiri knjige i preko 500 tekstova objavljenih za evo već skoro 25 godina u raznim portalima i drugim glasilima, pa pitam one koji se politikom bave – zašto?

Pre nekih desetak dana portal Koreni je objavio „rimejk“ podužeg teksta Cvijetina Milivojevića „Miljenica“ i „pastorče“ ili kako se od „Gospodaru zapovedaj“ stiglo do „AV – Crvena zvezda ne sme da stane“, od 15.decembra 2023. Za neupućene „Miljenica“ je Crvena Zvezda, a “pastorče“ (čak i bez onog velikog početnog slova „P“) je naravno Partizan, pa sve tako  u duhu naslova na nekih 5-6 strana sitno kucanog teksta.

Reagovao sam na taj tekst i u komentaru napisao:

Bez pretenzija da se pretstavljam kao analitičar, jer i bez mene ih je previše, a ne bih da frfljam koješta kao neki. Sećam se, uoči onih tamo izbora, kad je Vuk Jeremić, lider nekada moćne Narodne stranke, po odlasku Miroslava Aleksića i njegove ekipe, odlučio da na izbore izađe samostalno, pa kad ga je reporter upitao da li će takav kakav je ostao preći cenzus, on samouvereno rekao da je sa njima čak i Đorđe Vukadinović, a na pitanje u čemu bi to mogao biti značaj, rekao – on je politički analitičar i ne bi bio sa nama da to nije izanalizirao.

... doduše periodičnog, a za odlaganje konačnog obračuna za sada su najodgovorniji Dragan Đilas, lider Stranke Slobode i Pravde (SSP) i njegovi verni sateliti Nebojša Zelenović, lider stranke Zajedno za Srbiju (ZZS) i Zdravko Ponoš, lider stranke Srbija centar - Srce  (šta god to značilo).

Beograd, Bulevar Milutina Milankovića, slika koja se ponavlja pred svake izbore – nepregledna kolona autobusa parkiranih na potezu od Sava centra do Tošinog bunara, dakako i van dozvoljenih parking mesta, a niko ih ne zaustsvlja, nit naplaćuje, nit lepi kazne na šofer šajbni – naprotiv, policija ih štiti, pomaže da se parkiraju ...

Najpre me je privukao naslov na portalu Direktno – „Sad  kad se zna ko je Boss na borbenu opoziciju nisu više bitni bolji izborni uslovi - daće ih Bog”. Nije  mi se dopao, a nisam ga ni razumeo, pa pogledah ko je autor – Ratko Femić. Ne znam čoveka – ne zamerite, ja sam pisac naturščik, pa počeh da guglam po intenetu i bih fasciniran – u sunce ti, što bi rekli oni zozoni na kladioničarskim reklamama, koja faca – ima i slika, u totalu pa anfas, pogled strog. Prekrstio ruke ko svi veliki ljudi, gleda strogo, naslovi ... karijerni novinar, profesionalac.

Da li vam se svidela Evrovizija? Da, naročito onaj deo kad Kinez izlazi iz aviona, kaže jedan građanin na fejsbuku.

Ko je pobedio u finalu Zadruge? Ne znam, glasovi se još uvek prebrojavaju, glasalo je 3,5 miliona građana – telefonom, dakle plaćeno, ko kaže da smo mi siromašna zemlja? Možda i jesmo, ali prioriteti moraju da se znaju!

Pages