Dragiša Čolić

Ovi mlađi bi rekli – otkačen! Već četrdesetak godina, u najboljim godinama (vrti drugi krug). Rođen u Beogradu, na Banovom brdu. Zanimanja: privrednik – uspešan (radio za najveće jugoslovenske firme u zemlji i inostranstvu), potom – advokat (neki kažu, čak i dobar), a zatim – i pisac, slučajno, za vreme bombardovanja, jer spadam u one koji kad nemaju šta da rade, moraju nešto da rade. A onda su neki ljudi rekli – Vi pišete o strašno ozbiljnim stvarima na strašno neozbiljan način i meni se to dopalo, pa sam nastavio da pišem i eto me tu gde sam.  

Životne devize:

- Život je dvosmerna ulica – koliko od Kragujevca do Beograda, toliko od Beograda do Kragujevca (u savremenoj terminologiji poznato kao "teorija reciprociteta").

- Život je sličan vožnji kola – uputno je da koristiš svih pet brzina, uključujući i rikverc, kad zatreba (ovo sam ja sam smislio, niko mi nije pomagao!).

- Bolje biti lud nego zbunjen (iz drevne priče o ludom i zbunjenom).

- Voli za ručkom da otvori flašu dobrog vina. Dve mu je mnogo.

- Zadovoljan – čitavog života imao za flašu vina (dobrog).

- Ima decu. I unuke. Voli ih sve, ali ne živi njihov život, jer i oni imaju pravo na svoj. A važi i obrnuto, jer – u skadu sa novim sistemom vrednosti, kad-tad dolazi ono  "Menjam šlogiranog dedu za neku drugu nepokretnost."

- Bogat. Ima Gagu (oči boje lavande). Mnogo je voli. I ona je advokat, pa tako prvi put u životu obožava svog šefa. Pristala je, dobrovoljno, da bude recenzent mojih tekstova (Bolje da ja vidim šta ova budala piše. Omaći će mu se nešto – politički!).

- Omiljena pesma – Oči boje lavande (opet!).

Ne smem o politici, jer to je na zapadu, kad je reč o sportu, zabranjeno, pod pretnjom strogih sankcija – do suspenzije. Kako je na istoku ne znamo, nema informacija o tome. A kako je kod nas „ne znamo“, mi poštujemo i jedne i druge, po sistemu Nikole Pašića, osnivača Narodne radikalne stranke (nije bez značaja), bivšeg predsednika Vlade, početkom 20.

Svakog dana u svakom pogledu, sve više napredujemo, reče davno Slavko Štimac u filmu „Sećaš li se Doli Bel“, pa  nas to još uvek ne napušta, naročito od kako nam je ove vlasti, kojoj se ta mantra toliko dopala, da je to uzela i kao moto svoje vladavine. Čak je to unela i u naziv svoje stranke – Srpska Napredna Stranka (SNS). Mašala!

Vest: „Danska cena kilometra izgradnje autoputa 5.8, Hrvatska 6.7, Srbija 13.9 miliona evra“ – ovakve i slične vesti često se pojavljuju na društvenim mrežama, niko se zbog toga ne uzbuđuje, a trebalo bi.

Nije vic: Ppotpredsednik Stranke slobode i pravde Dušan Nikezić je ministru finansija Siniši Malom uputio dopis u kome mu je postavio 5 pitanja. Ministra je to očigledno obradovalo, ne samo zato što je, kako kaže Kurir koji je ovu vest preneo pod naslovom – Ministar odgovo na svih 5 pianja Dušana Nikezića, već i zato što mu se ukazala prilika da u stilu svog mentora, u odgovoru i kaže: "Drago mi je što Dušan Nikezić, potpredsednik Stranke slobode i pravde, ima samo pet pitanja ovog ponedeljka.

... da poljubi patku u .....  U ulozi Paje Patka Milenko Jovanov, član predsedništva Srpske napredne stranke (SNS), šef parlamentarne grupe SNS u Skupštini Srbije ... i ko zna kojih još, koje plaćenih, koje neplaćenih funkcija.

Moja draga koleginica i drugarica Jelena Pavlović je na fejsbuku postavila pitanje – Da li može neko, bez emocija, agrumentovano da mi objasni razliku između ciljeva koje sprovodi SNS i ciljeva proevropske opozcije?

Pa da se okušam i ja – u najkraćem: nema razlike, naravno svako iz svojih razloga. Nije da Jelena to ne zna  – ona samo pokušava da otvaranjem tog pitanja pokrene na razmišljanje.

Braćo vernici, svi smo mi ravnopravni - reče hodža sa vrha džamije, izvadi onu stvar i poče da piša po vernicima. Izvolite – pišajte i vi po meni!

"Dosta mi je vise Djokovica. Kad ja kazem. Ima 24 slema, poslednji izvukao na zreb, jedini protivnik mu bio Laslo Djere. Bas me briga da nas/me on vise davi sa 25 im, kad imamo novi tenis koji igra Alkaraz. Plus je primitivna konzerva, djiberaj uz muziku."

Vesna Pešić

Mislili, mislili, pa smislili – idemo da bojkotujemo Skupštinu! Kako – tako što ćemo tamo praviti lom: pištaljke, svirajke i ostale duvaljke, parole, transoparenti, lupanje – i bukvalno i verbalno, vika , galama ... svašta ćemo da im radimo. Ima da bude kul!

Evo već dva dana me ne napušta parola kojom su Fruškogorci dočekali svog voljenog predsednika – SA FRUŠKE GORE VILA KLIČE ŽIV NAM BIO PREDSEDNIČE! Nije tu reč ni o vlasti ni o opoziciji. U pitanju je zabrinjavajući nedostatak ukusa i svojevrsna idiotarija.

Pages