Dragiša Čolić

Ovi mlađi bi rekli – otkačen! Već četrdesetak godina, u najboljim godinama (vrti drugi krug). Rođen u Beogradu, na Banovom brdu. Zanimanja: privrednik – uspešan (radio za najveće jugoslovenske firme u zemlji i inostranstvu), potom – advokat (neki kažu, čak i dobar), a zatim – i pisac, slučajno, za vreme bombardovanja, jer spadam u one koji kad nemaju šta da rade, moraju nešto da rade. A onda su neki ljudi rekli – Vi pišete o strašno ozbiljnim stvarima na strašno neozbiljan način i meni se to dopalo, pa sam nastavio da pišem i eto me tu gde sam.  

Životne devize:

- Život je dvosmerna ulica – koliko od Kragujevca do Beograda, toliko od Beograda do Kragujevca (u savremenoj terminologiji poznato kao "teorija reciprociteta").

- Život je sličan vožnji kola – uputno je da koristiš svih pet brzina, uključujući i rikverc, kad zatreba (ovo sam ja sam smislio, niko mi nije pomagao!).

- Bolje biti lud nego zbunjen (iz drevne priče o ludom i zbunjenom).

- Voli za ručkom da otvori flašu dobrog vina. Dve mu je mnogo.

- Zadovoljan – čitavog života imao za flašu vina (dobrog).

- Ima decu. I unuke. Voli ih sve, ali ne živi njihov život, jer i oni imaju pravo na svoj. A važi i obrnuto, jer – u skadu sa novim sistemom vrednosti, kad-tad dolazi ono  "Menjam šlogiranog dedu za neku drugu nepokretnost."

- Bogat. Ima Gagu (oči boje lavande). Mnogo je voli. I ona je advokat, pa tako prvi put u životu obožava svog šefa. Pristala je, dobrovoljno, da bude recenzent mojih tekstova (Bolje da ja vidim šta ova budala piše. Omaći će mu se nešto – politički!).

- Omiljena pesma – Oči boje lavande (opet!).

Moj FB prijtelj Jovan Tamburić, predsednik vojnih penzionera Srbije, objavio je na fejsbuku: "Tako to bude kada čovek zaljubljen u sebe otme sve institucije i od sebe napravi državu. Prvo ne da Gašića, Vulina, Babića, Kokezu, Grčića, Dolovac, Zekić i Brnabić, a sada ne da ni sebe", a zatim je to i  ilustrovao izjavom Aleksandra Vučića:

„Doneo sam odluku da ne kažem ni jednu, jedinu reč, o sastanku sa predstavnicima zemalja kvinte i šefom delegacije EU u Srbiji. Smatram da je to bolje za sve.“

Ostajemo kod sporta. Juče sam vas „udavio“ sa Novakom, pa nisam mogao u to da ubacujem i Nikolu Jokića, a zaslužio je.

Danas, 11. juna 2023. godine jedan Srbin je postao najbolji na svetu – svih vremena, u sportu, zabavi miliona, koja je odavno prestala da bude najvažnija sporedna stvar na svetu i postala jedna od najvažnijh grana delatnosti u kojoj se posredno ili neposredno vrte milijarde čvrstih valuta. Njegovo ime je Novak Đoković – „Najveći šampion svih vremena u bilo kom sportu" – rekao je to Kristofer Džonson, kolumnista Grend slem magazina, u tekstu u kome je celom svetu objasnio zbog čega je Đoković najbolji ikada u sportu.

Nisam od onih koji kad Predsednik najavi obraćanje naciji – a obraća se svakodnevno, gasi prenos Evrolige u košarci i prelazi na Pink da sluša Predsednika, ne zato što zagovaram tezu da predsednike ne treba slušati, već zato što smatram da niko, pa ni ovaj naš, nije toliko pametan da se svaki dan obraća naciji. Znate ono kad su pitali malog – Ko je ovaj čika, a on ko iz topa izvalio – Znam to je urednik dnevnika.

Prema jednoj legendi, u nekoj zemlji na brdovitom Balkanu, kupio jedan lokalni đilkoš motor kavasaki i zajahao ga na seoskoj štrafti – sve pravi krugove, na opšte oduševljenje svojih seljana koji zadivljeno šapuću – To je Žiks, iz milošte ga zovemo Žikson!

Janičari gori od Turčina je stara narodna istina koja se održala od turskog doba do danas, pa tako i na našoj političkoj sceni. Brojni su primeri toga. Siniša Mali, Goran Vesić, Aleksandar Šapić, Nebojša Krstić, Gordana Čomić ... su bili članovi Demokratske stranke. I svi su oni, kad im se to pokazalo isplativije, prešli kod najljućih političkih protivnika – Srpsku naprednu stranku, preobučene radikale.

Kad sam bio mali, pa igramo lopte i hoćeš nekome da kažeš da nema pojma sa fudbalom, ti mu kažeš da je dunđer. To mi se značenje nekako urezalo u glavu sve do današnjih dana. Gledam dnevnik tv N1, prilog – neka ekipa od tridesetak ljudi ušla u dvorište te televizije, kiša pada, oni .... nešto, ništa ih ne razumem. Kontam, verovatno su ih ovi Šolakovi nešto naljutili, pa došli da protestuju. Izašli zaposleni, ljubazno im se obraćaju, pitaju o čemu se radi, mogu li da im pomognu – ništa, ovi i dalje .... li .....   

Ako nešto krene dobro – a protesti građana su krenuli izvanredno, normalno je očekivati da će oni protiv kojih se protestuje sve učiniti da se oni podriju, utihnu, ugase, a onda sve ponovo, što bi u narodu rekli – Jovo nanovo, pa da vidimo ko je ko u svemu tome. Prvo, ovo nisu protesti ni protiv Zapada, ni protiv Istoka, ni protiv Evrope, ni protiv Amerike, ni protiv Rusije, ni protiv Kosova ....

Vi ste divni - reče od juče „predsednik svih građana Srbije“ onima što se nisu razbežali od kiše na „najvećem mitingu koji je ikad održan u Srbiji“, a oni tamo što protestuju – i oni su divni, ali oni iz opozicije što ih organizuju i vode su lešinari, ološ sa dna kace ... o njima mislim sve najgore.

Kiša kao opravdanje za fijasko dugo najavljivanog kontramitinga – da baš tako, kontramitinga, a ne „mitinga nade“, kako je vlast nazvala taj „veličanstveni“ skup njenih pobornika, najavljen odmah po održanom prvom mirnom protestu građana pod nazivom: Stop nasilju – Sve mora da stane,  koji će biti održan 26. maja 2023. godine u Beogradu. A taj skup mora biti  veći od svih koji su ikad održani u Srbiji, pa je u skladu sa takvim radnnim zadatkom u žargonu nazvan i „Moj je veći“. 

Pages