Dragiša Čolić

Ovi mlađi bi rekli – otkačen! Već četrdesetak godina, u najboljim godinama (vrti drugi krug). Rođen u Beogradu, na Banovom brdu. Zanimanja: privrednik – uspešan (radio za najveće jugoslovenske firme u zemlji i inostranstvu), potom – advokat (neki kažu, čak i dobar), a zatim – i pisac, slučajno, za vreme bombardovanja, jer spadam u one koji kad nemaju šta da rade, moraju nešto da rade. A onda su neki ljudi rekli – Vi pišete o strašno ozbiljnim stvarima na strašno neozbiljan način i meni se to dopalo, pa sam nastavio da pišem i eto me tu gde sam.  

Životne devize:

- Život je dvosmerna ulica – koliko od Kragujevca do Beograda, toliko od Beograda do Kragujevca (u savremenoj terminologiji poznato kao "teorija reciprociteta").

- Život je sličan vožnji kola – uputno je da koristiš svih pet brzina, uključujući i rikverc, kad zatreba (ovo sam ja sam smislio, niko mi nije pomagao!).

- Bolje biti lud nego zbunjen (iz drevne priče o ludom i zbunjenom).

- Voli za ručkom da otvori flašu dobrog vina. Dve mu je mnogo.

- Zadovoljan – čitavog života imao za flašu vina (dobrog).

- Ima decu. I unuke. Voli ih sve, ali ne živi njihov život, jer i oni imaju pravo na svoj. A važi i obrnuto, jer – u skadu sa novim sistemom vrednosti, kad-tad dolazi ono  "Menjam šlogiranog dedu za neku drugu nepokretnost."

- Bogat. Ima Gagu (oči boje lavande). Mnogo je voli. I ona je advokat, pa tako prvi put u životu obožava svog šefa. Pristala je, dobrovoljno, da bude recenzent mojih tekstova (Bolje da ja vidim šta ova budala piše. Omaći će mu se nešto – politički!).

- Omiljena pesma – Oči boje lavande (opet!).

SAD vodi protiv Rusije rat do poslednjeg Ukrajinca, reče Dimitrije Peskov, portparol i sekretar za štampu ruske Vlade, i – u pravu je. I sad dolazimo do pitanja – da li to znači da smo ja i oni koji tako misle, a sve ih je više, neosetljivi na stotine hiljada žrtava i sa jedne i sa druge strane, na milione ljudi raseljenih iz svojih domova, na razrušene gradove ..., što je omiljena floskula onih koji pri pomeni Amerike ustaju i staju mirno u znak pozdrava samoimenovanom svetskom žandarmu za uterivanje demokratije širom sveta.

Bilo je to davno, 1962. godine, ali sećam se – u zemlji nije sve išlo onako kako je bilo zacrtano, pa je Tito otišao u Split i odatle održao svoj čuveni govor u kome je žestoko opalio po svima. Sve radio i TV stanice prenose govor – kao i ovo sada, ne možeš da ga izbegneš. Moja pokojna majka, koja nije bila neka političarka, prolazi i onako usput dobaci – Na koga se ovaj ljuti? Nisam mu ja vodila politiku, sam je to radio.

U očekivanju da čujem neko suvislo objašnjenje zašto je Đilas išao kod Vučića i time dodatno zakucao ekser u saradnju SSP-a – do sada, smatralo se, te najrespektabilnije opozicione političke stranke, sa ostatkom opozicije, idemo na sport. Tu je, na ovaj ili onaj način, uključena najbrojnija popullacija, daleko veća od ukupnog broja svih građana zainteresovanih za promene u ovoj zemlji, a plaši me da će ih posle najnovijeg debakla opozicije na prethodnim izborima biti još manje.

Bili neki veliki glumci –  Mihailo Živanović, Ljuba Tadić ... bardovi našeg glumišta. Kad je umro Ljuba Tadić mnogi su mislili da bi Miki Manojlović mogao da nastavi taj niz – priznajem da sam i ja bio jedan od njih. Kad ono ...

Vest: Ukrajina menja Rusiju, na SP u odbojci. Odbojkaška reprezentacija Ukrajine zauzeće mesto selekcije Rusije na ovogodišnjem Svetskom prvenstvu, saopštila je pres služba Međunarodne odbojkaške federacije - FIVB.

...a na vašaru, ništa novo. Stojim u redu već skoro sat vremena, a stolovi sa biračkim odborom se ne naziru. Gledam iza mene, red duži od 50 metara i ote mi se onako poluglasno – Dobro je, ovo budi nadu. Čovek do mene to prepoznade, nasmeja se i potvrdi – Budi nadu ... i uđosmo u priču – rekli su ovi naši, ako izađe 70% birača, pobedili smo. Glasam na Novom Beogradu već dvadesetak godina i nikad nisam čekao u ovolikom redu.

Petak veče, kraj radne nedelje, posle celodnevnih emitovanja vesti sa ukrajinskog, ratišta, razorenih gradova i kolona izbeglica, pretnji onog komičara na funkciji prdesednika Ukrajine, da će protiv Rusije ratovati do poslednjeg (tuđeg) života – sve dok ne porazi, time i ukine Rusiju kao svetsku silu – samo da u rat uđe i NATO, kome naravno to ne pada na pamet, ali – isporuka oružja, to je već posao ...

Čitam u novinama – Italijanske vlasti zaplenile jahtu Andreja Meljničenka vrednu 530 miliona evra, „jer se ruski biznismen, koji se obogatio ulažući u proizvodnju mineralnih đubriva, uglja i električne energije, nalazi na listi sankcija donetih zbog ruske invazije na Ukrajinu”. Pre toga, takođe je saopšteno, „Italijanske vlasti su prošle nedelje zaplenile vile i jahte ruskih milijardera vredne oko 143 miliona evra”.

Gospodine Iliću, šta mislite koliko bi takvih priča moglo da bude objavljeno, na primer  o onome što se krajem devedesetih godina prošlog veka dešavalo na Kosovu?

PS je vojni termin i znači Pravila Službe. A u vojsci, kao i u policiji, PS mora da se poštuje, pa tako i u SNS-u (Srpska Napredna  Stranka). A kako to u SNS-u u praksi izgleda videli smo u aktuelnom slučaju Gorana Stamenkovića, policajca, šefa smene u beogradskom MUP-u u noći kada je rušena Sava Mala, kome je pretpostavljeni naredio da ne interveniše. Kasnije, kad su se stvari otele, „vrh policije“, GS pominje tadašnju državnu sekretarku Dejanu Hrkalović, ga je ubeđivao da preuzme krivicu.

Pages