Nataša Đurović

Rođena 1974. u Kraljevu. Po zvanju diplomirani pravnik, a po opredeljenju borac protiv svega što predstavlja prepreku za život u kome ljubav i čovečnost imaju glavnu ulogu. Autor zbirke kolumni pod nazivom „Dnevnik dokone domaćice“ . https://www.facebook.com/djurovic.natasa/

Zbog povoljnog geografskog položaja, veoma smo važno područje, i tranzitno i tranziciono, pa su nas svi… Onako u tranzitu, da ne kažem usput, da bi nam na kraju, tranzicija otvorila oči, i mi shvatili da smo zemlja čuda. Nebeskih!

Posvećenost sitnim i krupnim stvarima koje je dovodila do savršenstva, bile su njena odbrana i beg od onoga što je htela da zakopa, od onoga što je živelo u njoj i uporedo sa njom ustajalo i legalo. Bile su to uspomene na studentsku ljubav – lepe, nežne, ali i sećanja na ono što je došlo posle toga.

“Svaka pesma koja je nastala, prihvatana je sa oduševljenjem i vrlo brzo postajala “narodna”, što znači da nije zaštićena autorskim pravima i da on nije imao pravo na nadoknadu od korišćenja svog dela.”

Još ne mogu da se načudim, kako to da u trulom kapitalizmu ne kapiraju da je normalno nemati struju, vodu, pare, a da je normalno imati pse lutalice po ulicama, gomilu đubreta kraj puta i neobrazovanog predsednika? Jeb’o ti narod gde u bolnicama rade lekari koji nisu kupili diplome i gde inženjer ne vozi taksi.

Da li eutanaziju treba legalizovati? Naravno, mišljenja su podeljena, a i samo pitanje nimalo jednostavno. Šta uraditi u slučaju kada bolesnik nije u mogućnosti da sam okonča svoj život, pa traži da to urade lekari?

“Ali, ono što je važno, jeste, ko su, zapravo ti naši ljudi koji sprovode te programe i da li oni, zaista, veruju u to što pričaju i rade? Reklo bi se DA. Pitanje koliko država ima uvid u sve to, besmisleno je, s obzirom na to kakva je vlast.”

„Vera i sve što je povezano sa njom je pitanje volje i ličnog ubeđenja, pa tako i treba da funkcioniše. Ne kažem da crkvu kao instituciju ne treba pomoći, ali u skladu sa mogućnostima i sopstvenom voljom, pri čemu se ne postavlja pitanje religioznosti, jer ono nema veze sa tim.”

„Smeštena na brdovitom Balkanu, okružena planinama, deo je države koja je nekad bila okružena BRIGAMA. Brige su eliminisane tako što se država rasturila, jer im se drugačije nije moglo doći glave.”

„Oni osećaju da su drugačiji, vide, mnogi se povlače u sebe i pored toga što su veoma nadareni za neke stvari, njihovi talenti ostaju u senci njihovog hendikepa a neretko su i žrtve raznih oblika nasilja. Mnogo češće nego što se priča i mnogo više nego što se o tome zna, baš zbog svoje nemoći“.

„Međutim, suština priče o ovim dečacima nije samo u tome da nam pokaže da i ova lica mogu normalno živeti, nego da se u Danskoj, konkretno, stimuliše rađanje dece sa Daunovim sindromom“

Pages