Nataša Đurović

Rođena 1974. u Kraljevu. Po zvanju diplomirani pravnik, a po opredeljenju borac protiv svega što predstavlja prepreku za život u kome ljubav i čovečnost imaju glavnu ulogu. Autor zbirke kolumni pod nazivom „Dnevnik dokone domaćice“ . https://www.facebook.com/djurovic.natasa/

Onda je tata umro. Jako srce, ali nije izdržalo krvarenje kad se mašina u fabrici raspala i odnela mu ruku.

Može li se usporiti kad smo bombardovani reklamama čiji je moto Požurite, još malo pa nestalo, požurite, poslednja ponuda, požurite!?

„Principi, da... Oni su stari koliko i svet. Ne menjaju se, traju, a čak je i sama planeta promenila svoju putanju. I ona nekad izbaci teret iz svoje utrobe“

„Oprostite, ali Vaše reči skrnave ovo sveto mesto. Poštujem Vaša uverenja..."

„Izvinite... Samo, pitam se, kad već tolike godine delite sve sa ovdašnjim ljudima, poznajete njihove živote, da li ste upoznali svoj? Nemate želju da se suočite, zar ne? Što ne znaš, to te i ne boli. Pravite se da ne postoji, ali... Ruke! Ruke Vas odaju! Ne miruju.

„Pričao je o ljudima, porodici, životu, odluci da postane sveštenik...Pričao je braneći se od pitanja koja bi mu ona mogla postaviti i koja bi ga naterala da preispitujući se, proživi ponovo svoj život. A čemu to? Preispitivanje bi značilo da je njegova vera poljuljana“

Tek kad ju je poljubio, shvatio je da ga je obuzela strast kakvu na javi nikad nije doživeo, ali snom je, ovog puta, upravljala ona.

Paralelni svet postaje sigurno mesto u kome ćemo sopstvenu vrednost meriti lajkovima. Što ih je više, to bolje, naravno.

Novogodišnja obećanja ne dajem, jer znam da ih neću ispuniti; račune ne svodim – nema potrebe, a ni računa na moje ime u bankama.

Znao je ono što oseća, a osećaj je bio istina.

A mi, ponosni na svoje nebesko poreklo, progutamo knedlu, srećni što to, ipak, nije u našem dvorištu, guramo dalje...

Pages