Nikola Trifić

Završio je Pravni fakultet. Pored pisanja poezije i proze, bavi se i novinarstvom. Rođen je 22. maja 1989. godine u Prištini. Živi u Nišu.

Riba ribi grize rep

pa je život ribi zato lep,

a stoka pred istinom zna da bude slepa,

pa stoka često ostane bez repa.

I tako,

goveče uz goveče ide,

traži neki novi svet,

traži iskru, traži koren,

traži sebi novi rep.

Isus koji je došao kasno! Naravno, figurativno - u prenesenom značenju, bez želje da se pravi Isus - jedan i jedini Sin Božiji vređa, ili da se u bilo kom kontekstu i na bilo koji način stavi u istu ravan sa ljudima. Isus je svojom pojavom doneo spasenje i spoznaju; darivao je ljudima istinu, ali i motiv, da jedni u drugima pronađu čoveka - i da u neku "novu eru" krenu u koloni jedan pored drugog, a ne jedan iza drugog. I jedino ta kolona ima smisla, i jedino je takva kolona - Hristova kolona!

* Čovek je čoveku retko čovek.

* Kost koja najviše boli kada se slomi, zove se iluzija.

* Žena je i u krivu u pravu.

* Ako hoćeš da čuješ sve najgore o ženama - porazgovaraj s nekom ženom.

* Vođenje ljubavi je isto što i seks - samo mnogo bolje.

* Jugoslavija je bila veštačka država. Ali je bila država.

"O tempora o mores". Ili, u prevodu sa latinskog: Čudnih li vremena, čudnih li običaja. Na savremenom srpskom: Vremena su kvarna, gnjila - prilično užegla, a običaji su postali polivalentnog tipa, najčešće uvoznog porekla, sa izraženom tendencijom, da već danas - upropaste naše sutra. I  odjednom se u ovoj priči pojavljuje gospođa Gordana Džomić sa paketom taze "ocarinjenih" zakona "o rodnoj i polnoj ravnopravnosti"! Aristotel je u svojoj definiciji "idiota" istog video - kao osobu nesposobnu ili nezainteresovanu za javni i politički život.

Oprosti, ali zaboraviću te.

Prognaću te iz svojih misli,

iz svoje duše;

Istisnuću te kao trn

koji se pogano uvukao pod kožu,

i koji gde kod da kreneš bode i boli.

Pamtiće te samo srce;

Taj autonomni i nezavisni organ,

odmetnut od zdravog razuma

sa večito svojom politikom,

ali i ono – takvo kakvo je, nemušto i nemo,

skoro pa mutavo,

može jedino da guta i da trpi,

da te oplakuje u tišini svog jada,

dok jednom i samo ne prepukne kao zrela jabuka

koja pada na tvrdu zemlju.

 

Važio je za čudnog čoveka. Samo ne čudan, kao neki nedokučivi naučnik ili umetnik, već to "čudan" u njegovom slučaju, bila ništa drugo do zamenica za teškog čoveka, večito zakeralo i doživotnog pesimistu. Prosto: bio je namćor. Zvao se Milan Atanasijević, poznatiji kao Mile Kontraš. Istina nadimak "Kontraš", je čest u našem narodu, ali je njemu pristajao bolje nego bilo kom drugom. Taj je stalno bio u kontri...

* Toliko smo tupi, da smo se izoštrili u tome.

* Čovek je kao kupus... Da bi opstao i dugo trajao - mora da se pokvari.

* Ako hoćeš da čuješ sve najgore o ženama - porazgovaraj sa nekom ženom.

* Govno najbolje silazi niz brdo, a najbolje se penje uz političku i društvenu lestvicu!

* Velika većina ljudi - kaže da je velika većina ljudi glupa - i velika većina sebe ubraja u onu malu, majušnu manjinu!?

Grčki filozof Diogen je u 4. veku pre nove ere, izlazio iz bureta u kojem je živeo i sa upaljenim fenjerom u ruci - usred belog dana tražio čoveka! I nije ga našao. Bar ne da se zna. Naravno, od te Diogenove potrage prošlo je više od 2 300 godina i promenilo se sve, pa i Grčka. Nekadašnja zemlja mudrosti, postala je zemlja političkih gluposti, a i sama "mudrost" danas ima potpuno drugačije značenje i drugu adresu stanovanja.

“Kakva je to pravda, ako ovu presudu u svojim domovima danas slušaju sa slobode Naser Orić, Ante Gotovina, Ejup Ganić, Atif Dudaković, ali i Ramuš Haradinaj, Hašim Tači i mnogi drugi koji su počinili zločine prema Srbima“?!

Probudila ga je hladnoća. Opet je spavao na dvosedu u dnevnoj sobi. Spavaću je već prilično dugo izbegavao. Njena praznina ga je strašno plašila - tih dana mnogo više nego mesecima i godinama pre. Dnevna soba je takođe bila prazna i zamračena, ali je njenu sablast lakše podnosio. Praznina spavaće sobe je u njemu budila jezu i strah koji bi kasnije bili zamenjeni apatijom. Zato je gotovo uvek spavao na dvosedu dnevne sobe, zgrčen u fetusnom položaju, kao da iz tog položaja nije želeo da se probudi, već ponovo rodi - u nekom novom svetu i u nekom novom životu.

Pages