Nikola Trifić

Završio je Pravni fakultet. Pored pisanja poezije i proze, bavi se i novinarstvom. Rođen je 22. maja 1989. godine u Prištini. Živi u Nišu.

Refleks mozga! Borba sivih ćelija za opstanak u granicama sopstvenog zdravog razuma. Borba protiv potencijalno smrtonosnog napada gluposti. Borba na život i smrt! Glupost je gadan neprijatelj. Ona ne bira, nema osećaj sa empatiju, ona ne zna za milost... Glupost je glupost. Napada kad joj vreme nije. Mozak se brani! Trzaj, grč, krik, vrisak... Vrisak koji jedino ti čuješ u svojoj glavi. Napad na mozak nije isto što i napad na pluća. Ovde recept: otvori prozor i duboko udahni ne znači ništa.

"Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor Urgentnog centra- dva meseca pred penziju, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih doktora i sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se krio, naprotiv bio sam ispred svih znajući da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik, ali čast i ponos mi nije dozvoljavao da se sklonim. Takav sam bio na Krajiškom ratištu godinu dana, na Sarajevskom ratištu 4 godine, za vreme NATO bombardovanja. Neću da odem tiho, hoću da odem onako kakav sam bio čitav život a to znaju moji prijatelji, kolege, porodica.

Da baš tako. Engleska i Englezi! Baz uvijanja u celofan i oblande. Bez lažne političke korektnosti, čak i bez stvarnog straha za sopstveni tur. Pravo u brk! Oni su najveći kreatori ljudske nesreće na svetu! Scenaristi globalne drame sa tragičnim ishodom. Reditelji predstava, koji su mnoge države, pa i ovu našu, uvek doživljavali kao savršen teatar za izvođenje svoje "pogane igre" krvavog pira. Igre u četiri čina, gde se oni "Englezi" uvek pojavljuju u prvom i u četvrtom...

Žeđ! Sve veća žeđ za verom, onom iskonskom i istinskom. Verom u nešto pravedno, čisto i slobodno. Verom običnog čoveka, zgaženog, tlačenog i obesmišljenog; da na nebu ima nečeg nebeskog, da tajna ipak krije istinu, i da je bez obzira na sve moguće izbeći žig ovog vremena. Žig praznoverja, moralnog posrnuća, kataklizme i poraza duha u odnosu na materiju. Žeđ i Žig, borba želje i pohlepe, časti i sujete, id-a i ega, čojstva i gordosti, borba čoveka sa ljudima i naroda sa masom. Borba kolevke sa grobom i kraja sa uskrsnućem.

Večita potraga za čovekom!

Pogrešan i pogrešni! Loš i još gori... Promašeni vođa s jedne i promašeni vojno-politički savez s druge strane. Promašeno vreme, promašene godine... Pogođena je jedino pravda, i to direktno u srce. Pogođena, ranjena, i ostavljena da u lokvi svoje krvi dočeka smrt. I gde smo danas, 21 godinu nakon atentata na međunarodno pravo? Da li u moru nepravdi nanetih našem narodi, ipak ima i kapi naše krivice? I da li se u to svetsko prljavo more puno raznih zala, ulila i srpska "mutna Marica", sačinjena od svih naših zabluda i grehova???

Televizija "Oreol" smeštena u beogradskom prigradskom naselju "Padinska Skela", u blizini sportskog aerodroma "Lisičji Jarak". Emisija: Konkretno... Profil emisije: politička debata u formi sučeljavanja (duela) dva lidera, koji predstavljaju dve različite- uglavnom suprostavljene političke opcije... Emisija se emituje uživo, nedeljom u karakterističnom dnevnom terminu "minut do 12". Autor i voditelj: Marko Pejaković. Pravila emisije su vrlo stroga. Voditelj otvara temu, a zatim daje reč prvo jednom pa drugom gostu...

"Udaću se jedino za vojvodu Marka Miljanova!" Ove reči je uporno kao na traci pred svojim roditeljima, porodicom i drugaricama, ponavljala devetaestogodišnja Stefanija- Stefa Danilović, ćerka nikšićkom trgovca hercegovačkog porekla Luke Danilovića. "Muči dijete! Da ti nijednu riječ više čuo nijesam!" Prekorio bi je otac, koji bi posle začuđen zbog ćudi svoje ćerke, uz ono pljeskanje šakom o čelo, često znao sebi da promrmlja u bradu: "Oh, lude detinje- đavolje glave... Em detinja, em ženska!? Ču nje? Ona će za vojvodu Marka?! Ipak, Stefa je bila nepokolebiva...

Princip zаvоđеnjа žеnа i оsvајаnjа pоdrškе nаrоdа u pоlitici је vrlо sličаn: Аkо kаžеš оnо štо misliš, nеćеš dоbiti оnо štо žеliš. Е sаd… Pоslе оvе izrеčеnе tvrdnjе, ili kоnstаtаciје, kаkо vаm drаžе, mоždа bi bilо nајbоlје dа kаžеm оnu bеzоbrаznu rеč kоја pоčinjе sа „ЈЕ“, а zаvršаvа sе sа „BIGА“, аli zbоg оzbilјnоsti tеmе, i оpštеg kvаlitеtа јаvnоg diskursа, rеšiо sаm dа vаs pоštеdim- а sеbе lišim prоstаklukа. Nаrаvnо, mоždа sе vi nеćеtе slоžiti sа mnоm? Pоgоtоvо аkо stе dаmа? Моždа vаm оvе rеči zvučе prеvišе grubо, аli vеruјtе- nе gоvоri tо pаkоst i zlоbа.

Kapitalizam?! Dijagnoza: teška bolest! Truje krv, širi se na centralni nervni sistem, i u krajnjoj tački svoje metastaze, ubija nedefinisanu i nevidljivu formu od suštinskog značaja, zvanu "duša". Najteži oblik: liberalni kapitalizam. Uzrok: najčešće pohlepa i potreba za ekonomskom i svakom drugom dominacijom, u ređem slučaju - puka potreba za preživljavanjem. Najčešći simptomi ispoljavanja boleštije: gramzivost, otuđenost, sebičnost, sklonost autošovinizmu, nedostatak empatije; potpuno i svesno odbacivanje duha u korist materije. Prognoza: neizlečiva bolest!

Pages