Donela je, nesretnica, još jedan sajam knjiga i sezonu premijera i sezonu salona i sezonu kulturnih ropaca koji dolaze uz jake istočnjačke ritmove, jake istočnjačke mirise i sanduk od prirodnog drveta posečenog iz novih nacionalnih parkova, ograđenih, uređenih, naplaćenih, pa pretplaćenih (za lokalno stanovništvo).
Ana se ne plaši reakcija, naprotiv, ona provocira reakciju posmatrača u nadi da će maker na taj način ovaj otkriti pravo lica iza svoje maske, jer u sadašnjosti maska je imperativ, čovek bez maske je go i u nemilosti socolioških, kulturnih i političkih postulata.
Pa, ko sam bre ja?! Nisam čovek, nisam niko i ništa, a pišem i to loše. Pevam, doduše sve ređe, umela sam da sviram, ne tako dobro, ne virtuozno, dovoljno ugodno za neka uha.
Tog jutra majka je ustala prva, hodala je gore-dole po obodima bašte kao da će svojim nervoznim koracima osušiti glavice bele rade koje su se preko noći otvorile na travnjaku.