Da li si svestan da si prevarant, lopov i nadasve odvratno živo biće ako računaš na tuđe kao na svoje, ako kalkulišeš s nečim što nisi stekao i da si tako samog sebe osudio na najgoru moguću kaznu?
Obrazovani, školovani, kulturni i fini ljudi koji su vredni i kreativni beže. Vode svoje porodice sa sobom, jer je sistem koji je koliko-toliko obuzdavao zlo razrušen i uništen. Beže bez žaljenja, bez sujete, bez kajanja, jer beže od zla.
Šteta je učinjena, popravke više nema, a sve ostalo su samo iluzije u koje nas uljuljkuju sluge zla dok novac koji su pokrali pakuju po drugim državama u kojima valjda misle da će moći na miru da ga troše, a da ne budu pozvani na odgovornost.
Koliko sam samo puta bez ikakvog vidljivog efekta napisao da je saradnja sa okupacionim snagama ravna veleizdaji, ali to njima nema veze, jer sladak dinar, a slatke i mogućnosti u zemlji ekstremno labavog morala.
Šta bi ti silni ismevači radili u uslovima rata? Da li bi sedeli u svojim stanovima i kuckali po društvenim mrežama? Internacionalizam u svakom smislu se podmazuje ismevanjem, a šta bi radili da im je ranjenik na rukama?