Slađana Belko

Rođena u porodici umetnika i profesora, odrasla uz muziku i lepu reč.

Zalutala u ekonomiju, sada troši penzionerske dane. Putuje, priča, piše ikone. Piše za sebe. I druge.

Tokom studentskih dana aktivno saradjivala i objavljivala u glasilima GE i Student.

U profesionalnoj karijeri objavljivala radove u domaćim i medjunarodnim časopisima iz oblasti ekonomije.

Tokom poslednjih godina objavljivala eseje, putopise i kratke crtice na društvenim mrežama i portalima, u časopisima Balkanske vertikale i Beogradski krug kredom. Pesme su joj uvrštene i objavljene u jubilarnom glasniku "Garavi sokak", književnog kluba Miroslav Mika Antić. Dobitnik specijalne nagrade za kratku priču na konkursku kluba Ivo Andrić u 2019. godini.

Član je Društva književnika Beograda.

Zbirku  pesama "Maline u flanelu" objavila 2019. godine. U pripremi je nova zbirka pesama, kao i zbirka kratkih priča.

Blagoslovena dahom predaka, dobila je neočekivani dar na poklon. Mala novobeogradska terasa celog leta i jeseni njoj je spas. Od vrućina, nesanice, teških misli o deci rasutoj po severu i zapadu Evrope, te stare ocvale gospe, koja ne zna da je lek u šumi, listu, cvetu...gde je novac i takozvana sloboda iznad svih starih vrednosti.

Jasno joj je da je u ovome sama. Njemu  je ušla voda u uši radeći taj prokleti  posao. Na RTSu. Počinje polako da veruje u to što mora da priča. Govori joj kako ne razume stvari. Razume i te kako, ali njenu su državu pocepali kao gaće, njegova se još nekako drži, ali pitanje je dana (godine) kad će i na Brodarevu trebati pasoš.

- Ti nisi normalna, to nikada neće da se desi!

Službeni ulaz Doma JNA.

Čovek  u uniformi  dežura na vratima.

Crni koncertni smoking

Zamenili su   oprtači i epolete.

Svetlucava dugmad i širok osmeh.

Bela kosa pod tesnom šapkom.

Oficir i džentlmen na JNA način.

Gospodin  na ulazu u Francusku broj 2.

 

Devojčica sa strahom ulazi

Nadajući se šampitama.

Poslastica za odabrane.

Krempite su  pravili na Bledu.

Šampite u Beogradu.

Njegovi  poslastičari.

A on je  sanjao štrukle.

 

Ljubav.

Bez nje nema ničega, ni predstave, ni filma, ni serije, ni drugarstva, ni porodice.

Muzika.

I bez nje se ne može. Nekada je i totalna tišina muzika, a ponekad je najlepše kad se čuje samo ljuškanje mora i talasa.

 

Nebo  plače,

vetrovi Anda urlaju u okean,

dine odlaze, Atakama cveta.

 

Mesec leluja, Bačka  spava,

krokan teče ostrvom bisera,

Tisa cveta.

 

Na Cveti  2018.

.......

Septembar 1992.

Svet

Slovo A

Amor Vincit Omnia.

Avo, joj joj.

Ave, G…. morituri salutant.

Ajde.

 

Slovo F

„Simfonija treba biti kao priča.

Simfonija treba da sadrži sve“.

 

Gustav Maler (1860 – 1911)

 

 

 

Nakon koncerta Beogradske filharmonije (sezona 2022/23) – izvedeno je delo: Sedma simfonija, kompozitora Gustava Malera, dirigovao je Gabrijel Felc – pokušavam da saberem utiske i konsultujem stručnu literaturu. Čitam:

-Joj, vidi ovaj dezenčić.

-Zaboravi, matora.

-Ma nije, vidi kako je zgodna.

-Veruj ti meni, kad ti kažem.

-Pa čoveče, nemaš pojma, gledaj joj struk, ko u zolje. I noge duge, srna kažem ti.

Grad je  bio zavejan i apsolutno neočišćen februara 1984. godine. Zašto? Pa zar i u Titovo vreme nisu funkcionisale komunale službe? Ne, Olimpijada u Sarajevu je krivac. Svi gradovi bivše nam zemlje poslali su mehanizaciju u Sarajevo kako bi sportisti lako i sigurno putovali od aerodroma do svojih hotela i Jahorine. Nismo se bunili, pešačili smo do škola, fakulteta, posla, ponosi što, eto, i tako pomažemo da se naša, još smo je smatrali našom, dakle, da se naša zemlja dostojno reprezentuje svetu.

Pages