Slađana Belko

Rođena u porodici umetnika i profesora, odrasla uz muziku i lepu reč.

Zalutala u ekonomiju, sada troši penzionerske dane. Putuje, priča, piše ikone. Piše za sebe. I druge.

Tokom studentskih dana aktivno saradjivala i objavljivala u glasilima GE i Student.

U profesionalnoj karijeri objavljivala radove u domaćim i medjunarodnim časopisima iz oblasti ekonomije.

Tokom poslednjih godina objavljivala eseje, putopise i kratke crtice na društvenim mrežama i portalima, u časopisima Balkanske vertikale i Beogradski krug kredom. Pesme su joj uvrštene i objavljene u jubilarnom glasniku "Garavi sokak", književnog kluba Miroslav Mika Antić. Dobitnik specijalne nagrade za kratku priču na konkursku kluba Ivo Andrić u 2019. godini.

Član je Društva književnika Beograda.

Zbirku  pesama "Maline u flanelu" objavila 2019. godine. U pripremi je nova zbirka pesama, kao i zbirka kratkih priča.

Delilo ih je više od trideset metara.

Ona je stajala za visokim klupskim stolim. Čaša crnog vina i pogled uperen ka sceni. Ka njemu. U sebi je izgovarala mantru: okreni se, pokreni me.

 

On je sedeo na visokoj barskoj stolici. Reflektor mu je osvetljavao lice. Povremeno je gledao  ka ulazu ne znajući da je  već tu. Sedi u dnu, u tami. Pije, mantra  i gleda. Njega.

Druge su ga slušale.

Jutarnja rutina... Kafa, prelistavanje štampe i novosti sa mreže.
Uvek kad FB preplave prepucavanja vaksera i antivaksera, ja shvatim da se nešto novo dešava, i prelistama baš te naslove O Covid propusnicama.
I kao čuvena Mišel, I shall speak only once,...evo i mog doprinosa.
Ja ne znam ništa o štetnosti vakcina i da li nas njima truju, ali znam da sam pre dve godine slobodno putovala Evropom i ovaj čarobni mesec septembar provela krstareći Italijom i Francuskom.

Koračam ulicom pustom gore - dolje.
I ma gdje stao nogom na mokru cestu
učini mi se: na nekom drugom mjestu
radost ću neku naći - tamo je bolje.
I ređam mjesta: jedno, drugo, pa treće...
Pa opet - nespokojan i pokisao -
zanesen idem kuda me vuče misao:
Neznanom kutu mira i tihe sreće.
Obiđem svaki kutak što srce zna ga,
neće li i gdje njezin osmijeh sresti.
Al svud je, svud je isti: radosti nigdje traga
što mi se tužnom prisni na mokroj cesti.
A.L. Ivanović

Uvek se setim reči moje divne Ištar:
- Pusti je, ona je takva mora stalno nešto novo da proba, istražuje, raduje se trenutku nastajanja, učestvuje u igri i naravno, ako može, i pobedi.
- Znam, ali sad je baš zagrizla, bojim se povrediće je. Zapravo, povrediće sama sebe. A te rane bole najviše.
- Neće, ne brini. Seti se pisanja ikona. Kad je stigla do prve izložbe, napravila je i to je to. Napustila. Potom ples. Probala, videla da ume i idemo na drugo nešto.
- Dobro, razumem, ali nije baš tako površna, vidi šta radi s jogom.

Mlad čovek, novi prijatelj na FB. Pesnik razbarušene duše. Prija joj da s njim ćaska. Razmenjuje mišljenje o stihovima, filmovima, ukusima. Sirevi, vina, knjige. Nekako čudno, kao u ciklusima,  podudaraju se sklonosti, želje i predmeti interesovanja. 

Ne moraju ljudi biti iz istog vremena, grada i iste planete da bi voleli iste stvari. A njih dvoje su definitivno sa dva različita kamena. 

Šetam Ljubljanom poznatim stazama. Teško mi je.

Uvek mi je teško kad prolazim istim mestima. Sama. 

Od Dolenjske ceste, preko Grada do pijace, potom do mestnog trga i naravno pozdrav Prešernu. Okamenjenog pogleda gleda u Juliju i smišlja  nove sonete. 

"Prometej je na vrhu Kavkaza vekovima trpeo najstrašnije muke i najzad je zaželeo smrt, koju mu je otac bogova uskraćivao. Konačno je došlo vreme njegovog spasenja. Ijin potomak Herakle, dok je prolazio Kavkazom na putu za zemlju Hesperida, ustrelio je strašnu orlušinu koja je Prometeju kidala jetru. Kad je besmrtni Hiron odlučio da dragovoljno pođe u smrt, Prometej je oslobođen muka.

- Ja se Milena, na ovom svetu najviše plašim žene.

- Zašto, Petre?

 -Jedino ona može da me pobedi. Zato sam se i petljao, uglavnom, sa beznačajnim ženama, koje ljubavlju nisu mogle da me ugroze i udalje od partije.

-Zar postoje takve žene?

-Postojiš ti.

Nagrada Švedske banke za ekonomske nauke u znak sećanja na Alfreda Nobela je nagrada koja se dodeljuje svake godine za vanserijske intelektualne doprinose u oblasti ekonomije. Nagradu je počela da dodeljuje Švedska banka (najstarija centralna banka na svetu), na 300-tu godišnjicu svog osnivanja 1968. godine. Iako ova nagrada nije utemeljena na testamentu Alfreda Nobela, laureati iz ekonomije primaju diplomu i zlatnu medalju od švedskog kralja 10.

„Princ Hari i Megan Markle postaće snažan aktivistički par koji će redefinisati britansku monarhiju za novi naraštaj.
Mnogi ozbiljni ljudi misle da će se monarhija dramatično promeniti. Njen oblik i stil definisaće Vilijam, Hari, Kejt i Megan. Dakle, Megan će biti važan deo fantastične četvorke"
Markl je oduvek bila zadivljena kraljevskom porodicom i htela je da postane princeza Dijana 2.
Ipak između stidljive Dijane, kojoj je bilo 20 kad se udala za Čarlsa, i 36-godišnje holivudske profesionalke nema sličnosti.“

Pages