Slađana Belko

Rođena u porodici umetnika i profesora, odrasla uz muziku i lepu reč.

Zalutala u ekonomiju, sada troši penzionerske dane. Putuje, priča, piše ikone. Piše za sebe. I druge.

Tokom studentskih dana aktivno saradjivala i objavljivala u glasilima GE i Student.

U profesionalnoj karijeri objavljivala radove u domaćim i medjunarodnim časopisima iz oblasti ekonomije.

Tokom poslednjih godina objavljivala eseje, putopise i kratke crtice na društvenim mrežama i portalima, u časopisima Balkanske vertikale i Beogradski krug kredom. Pesme su joj uvrštene i objavljene u jubilarnom glasniku "Garavi sokak", književnog kluba Miroslav Mika Antić. Dobitnik specijalne nagrade za kratku priču na konkursku kluba Ivo Andrić u 2019. godini.

Član je Društva književnika Beograda.

Zbirku  pesama "Maline u flanelu" objavila 2019. godine. U pripremi je nova zbirka pesama, kao i zbirka kratkih priča.

- Dobar dan
- Dobar dan. Mi se znamo?
- Da išli smo zajedno u školu.
- Osnovnu ili?

Nekada je postojao korzo. Centralna gradska ulica koja bi uveče postajala pešačka zona i carstvo za pokazivanje, pogledavanje i flertovanje. Obično je u blizini bio i glavni gradski park, još ako je i reka tu negde pored, divno. Raj za zaljubljene. I one koji će to tek biti.

Mnogo pre 2013. (kad je Netflix počeo da sve epizode jedne serije ili sezone serije postavlja istovremeno, što omogućava gledanje u kontinuitetu) manijačila sam gledajući La femme Nikita na CD. Od mog prodavca iz Kneza imala sam celu seriju, prvu, svih 7 sezona. Noćima sam gledala kako se nežno vole onako surovi ljudi. U tim godinama navijala sam za Nikitu. Danas mi je Medlin mnogo bliža. A i volim orhideje.

Brega u Areni
Danas sam imala dvadeset godina.
Tri pisma iz Sarajeva kao snažna, jasna poruka da se i zajedno može zvučati harmonično.
Koncert Gorana Bregovića u Beogradskoj Areni.

Petak veče. Radio 202.

U Beogradu gostuje neka švedska grupa. Omiljeni radio prenosi inlive. Pijuckam vino i slušam. Drži me budnom,

Petak veče. Radio 202.

U Beogradu gostuje neka švedska grupa. Omiljeni radio prenosi inlive. Pijuckam vino i slušam. Drži me budnom,

Zeleni venac. Podzemni prolaz, stajalište autobusa za Novi Beograd , Zemun. Pijaca i čuvena Kamenička. Ulica koja vodi ka Ekonomskom fakultetu. I stanici. Autobuskoj. Na kraju nje park. Picin. Žao mi je , tako ga svi zovu. Zbog nesretnica koje ordiniraju istim i trguju onim jedinim što imaju. Svojim telom.

Ako je danas beogradska košava rasterala svaku mogućnost snega i zavejanih puteva, pre 35 godina kada je prvi put čula za ovog sveca i njegov nagoveštaj duge i hladne zime , mlada žena se uverila u istinitost ovog narodnog verovanja.

…..
Bože, da li je zbog te druge, mladje otišao slomljenog vrata, razbijene arkade, iskeženih očiju, sa baricom podno nogu i smradom koji ne može da istera iz nozdrava.
….
Kaputi na terasi lelujaju, kao smrt u filmu Bele noći. Barišnjikov pleše tango smrti.
…..
Piše danima, muči se noćima.

Ona je jedina znala njegovo i andjeosko i djavoljsko lice. I zbog tog andjela u njemu opraštala mu sve sotonino.
Mnogo ju je i mnogo ga je volela.
Mnogo ju je i mnogo ga je mrzela.

Leto 2002. Ja i mladji klinac letujemo u Turskoj. Prvi put nakon onih groznih godina idemo na more avionom, letujemo u hotelu, aranžman 12 dana, na 12 meseci, kreditnih, naravno. Ali nije mi žao. Konačno ću da osetim čari pristojnog letovanja.

Tražim hotel u centru, da bi uveče bili u gradu, duž obale, da šetam rivom kao nekad. Svi oni izolovani all inclusiv hoteli mi nisu privlačni, animatori za decu, kičerajske turske noći i slično meni nisu zanimljivi. Ja svoje dete umem i sama da animiram. Bar sam mislila da umem.

Pages