Vladimir Radovanović

Rođen 22. aprila 1964. u Čačku, završio Gimnaziju u Čačku, nisam završio istoriju. Radim u Pošti Srbije, oženjen, otac dve kćerke. Napisao sam dramski tekst Uspavanka 1992., zbirku  kratkih priča Nedovršeno 2016., zbirku kratkih priča Ples žene leptira 2018. Spremam fragmentarni roman Mesečeva ulica, kada još uvek  ne znam... Volim književnost Dostojevskog, Kafke i Sabata. Navijam za Crvenu Zvezdu, najbolja rok grupa su Rolingstonsi, a u pokojnoj Jugoslaviji Atomsko sklonište i Azra. Mrzim svaku zemaljsku vlast, a nisam anarhista.

I trajalo je trućanje i trajalo, ali se onda, da ne bude usamljen doktor policije, pojavio na ekranu keramičar, šef vojne hunte, da se zakune Gospodaru na vernost i da mu ulije sigurnost da će ga vojska braniti od svakog zla.

Osmehom i nevažnom pričom zahvali neznancu za veliku uslugu.

Odluka u centrima svinjske finansijske moći pade na udruženu majmunsku koaliciju, koja je trebala da pripremi put za konačan nestanak istočnog parka, već dovoljno smanjenog, ali još uvek nedokusurenog.

Veliki investitori raskomadali su maleni gradić. Maleni, ali sasvim dovoljan plen da izvuku iz šupljih džepova podanika crno ispod nokta.

Zamišljeno i čeznjivo hijena, se prisećala ne tako davne prošlosti. Nikako joj iz  glave  nisu  izlazili predivni prizori pređašnjeg  vremena sreće dok je bila u  prvom redu iza svinja  kada se često i bogato  gostila  strvinareći. Sećala se i onog veličanstvenog trenutka kada je vrhovni nerast posetio šumu na vodi i baš njoj lično, ukazao čast kakvu, pa dva puta joj je blagonaklono groknuo, stavljajući joj do znanja da mu je baš simpaticna, dok je ona ponizno lizala papke…

Bože, kako je zaboravio na njega? Opravdaće se kako je bio zauzet radom, pozvaće ga u šetnju... Ali, kum ne voli šetnje po ovakvom vremenu. "Daaa", pomisli, "Idealno je. On će me pozvati da dođem na moj samopoziv."

Pages