Zoran Petković

Rođen 1952. u Čačku, živi u Srbiji, ali time nije mentalno ograničen. Opsesivni kreativac opšteg usmerenja - muzika, stihoklepine, karikature, aforizmi... Decenijama uzaludno juriša na vetrenjače ljudske gluposti, nezavisno od njihovog porekla, popularnosti ili rasprostranjenosti. Rane koje pri tom nastaju, leči tradicionalnim narodnim medikamentima (točenim ili flaširanim), koje ujedno i koristi kao rastvarač za crnpurastu boju svoga humora.

Vešajte, ja držim čas…

Mama, mama, zašto teta mazi zvezdu? Jel je ona ne bocka među nogama?

Ono što je trebalo da bude protokolarni susret dva predsednika (da ne kažem državnika), pretvorilo se u "paradu pijanstva i kiča".

Koliko puta ste u zadnjih par decenija čuli reč „demokratija“ u nekom pogrdnom, „fuj, kaka“ kontekstu? Kao nešto gadno, neprijateljsko, nastrano…

Dakle, koja je funkcija šetnje hiljada ljudi po hladnom gradskom asfaltu?

Velika Srbija svela se na Šešeljevo škembište.

Činjenica da realni svet u kome živimo često prevazilazi zezatorsku maštu dobro je dokumentovana Neletovim i Đurinim čarolijama zvanim "Top lista nadrealista".

Najpre, hvala na pismu koje si mi poslao. Hvala, nije trebalo...

Ali, na žalost, seksualni odnosi kod malih naroda sastoje se uglavnom od jebanja sopstvenih podanika u mozak od strane vlastodržaca.

Pa otkud onda razlika između objektivne i naše, subjektivne stvarnosti?

Pages