Zoran Petković

Rođen 1952. u Čačku, živi u Srbiji, ali time nije mentalno ograničen. Opsesivni kreativac opšteg usmerenja - muzika, stihoklepine, karikature, aforizmi... Decenijama uzaludno juriša na vetrenjače ljudske gluposti, nezavisno od njihovog porekla, popularnosti ili rasprostranjenosti. Rane koje pri tom nastaju, leči tradicionalnim narodnim medikamentima (točenim ili flaširanim), koje ujedno i koristi kao rastvarač za crnpurastu boju svoga humora.

- Tebra, oš‘ se kandiduješ za precednika?

- Ne mogu, brate, povredio sam mišić na karate. A i džaba, Kristijan ne izlazi iz teretanu, a Palma se natovio 30 kila, nemoš ga pomeriš zbager

Šest meseci od razmeđe dva milenijuma, na proslavi osamdesetdvoogodišnjice mature Više škole pesničkih veština u Neolitaniji, okupilo se stotinak razdraganih prijatelja.

Sudeći po (Žikinim) šarenicama naslovnih strana toaletnog papira koji se štampa i prodaje na trafikama, proteklu nedelju obeležile su 2 stvari:

Priznajem, na društvene nauke često sam gledao kao na nekakvu nadrinauku! Kao nešto između astrologije i hiromantije, nešto daleko ispod matematike, biologije, hemije i fizike. Možda zbog toga što mi je bilo normalno da 2+2 uvek daju 4, dok je za istoriju važilo „da je pišu pobednici“ (a falsifikuju gubitnici).

Mada to često govorim, nije na odmet da ponovim: demokratija je sistem u kome lažovi vladaju naivnima. Ujedno, to je i jedini sistem u kome prevareni lako mogu da isprave svoju grešku. Zato odnos između političara i birača često podseća na odnos pohotnog delije i naivne i nevine šiparice. Naravno, pre pravog odnosa (latinski coitus) predigra u kojoj muške laži vlaže ženska očekivanja (tzv. udvaranje) može prilično da potraje. U politici to se zove „predizborna kampanja“, u muško-ženskim igrarijama to mu dođe „muvanje“.

Da je ovaj tekst pisan pre 7 dana, naslov bi (verovatno) glasio „Republika Bunga-Bunga“. Da je pisan pred prošlogodišnje izbore, a da je Palma bio u žiži javnosti, tema bi (verovatno) bila njegovo javno landaranje homofobijom. Šta se to desilo u zadnjih nedelju dana da je od (tabloidne?) teme žurki lokalnog moćnika nastala nova tema koja se tiče svakoga od nas?

Pri tom je protekla nedelja bila krcata događajima od kojih su najvažniji:

Volite li krimiće? Onu blagu jezu kada se iz udobnosti svoje fotelje suočite sa mentalnim izazovom? Naravno, u prvom poglavlju knjige (ili pre špice filma) naćićete se pred nekavim lešom ili obijenim sefom, a onda, preko niza zapleta i lažnih tragova, korak po korak, doći do istine. Da li je ubica batler? Jesu su li baš svi saučesnici pljačke iz bande „Pink panter“?

Ne, nisu to oni „avaksi“! Kada su nam 1999. „kučke agresorske“ napadale zemlju, to su bile špijunske letilice koje su pomagale bombarderima da seju svoj smrtonosni tovar. Današnji „avaksi“ ne napadaju sa neba, oni pospešuju smrtnost putem društvenih mreža. Da, pogodili ste, u pitanju su – antivakseri.

Znate li kakav je ukus kamiljeg mesa? Koliko su žilavi, ukusni ili jestivi intimni delovi nekog kamilka zgotovljenog na beduinski način? Budući da nisam ljubitelj ni tradicionalnih balkanskih specijaliteta poznatih kao „beli bubrezi“, otkrivanje tih tajni ostaće vladarska privilegija našeg Al Eksandra na kojoj mu baš i ne zavidim. Utoliko pre što je njegova burna fiziološka reakcija na tradicionalno orijentalno gostoprimstvo medijski temeljno ispraćena.

U moru pojavnih oblika ljudske gluposti, horoskop je jedan od najbezazlenijih. Potiče od ljudske potrebe da se zvirne iza zavese neizvesne budućnosti, kao i da se za neuspeh u poslu, životu ili ljubavi, umesto sopstvenih grešaka, okrivi zločesti položaj nekih tačkica na nebu. Ako je razvratni komšijski jarac uspešno nasrnuo na venerične predele voljenog bića, za to svakako nije kriv izostanak naše sposobnosti da partnerku odvedemo u nebeske visine erotskog blaženstva, nego, naravno, nebeski nepovoljan položaj Venere u Jarcu.

Pages