Zoran Petković

Rođen 1952. u Čačku, živi u Srbiji, ali time nije mentalno ograničen. Opsesivni kreativac opšteg usmerenja - muzika, stihoklepine, karikature, aforizmi... Decenijama uzaludno juriša na vetrenjače ljudske gluposti, nezavisno od njihovog porekla, popularnosti ili rasprostranjenosti. Rane koje pri tom nastaju, leči tradicionalnim narodnim medikamentima (točenim ili flaširanim), koje ujedno i koristi kao rastvarač za crnpurastu boju svoga humora.

Ljudska mašta me je oduvek facinirala. Šareni svet bogova, zmajeva, svemoćnih besmrtnika i čarobnih nimfi prostire se širom planete, čak i među civilizacijama koje nikad nisu spajale karavanske niti svile. Pri tom su mi Ganeš, Horus, sirene, sfinge, kentauri, itd.  (bića koja od pupka naniže ili od vrata naviše prelaze iz čovekolikosti u zoologiju) relativno razumljiva.

- Gospodine sudija, zahtevam da moj klijent, poznat pravosuđu kao „Malčanski berberin“, bude oslobođen!
- Obrazloženje?
- Pa, s obzirom da sam i ja nekada bila silovana, apsolutno je opravdano da i sve druge žene budu silovane!

Drevna afrička poslovica kaže: „Kada slonovi vode ljubav, strada trava“. Naravno, posledice po travu, šipražje i stanovnike savana su iste (ako ne i gore!) i kada slonovi ratuju.

A šta je sa ostalim opasnim životinjama? Šta ako se sukobe američki grizli i ruski medved?

U zlatno doba, u zemlji u kojoj samo nalazišta litijuma nadmašuju naslage istorijskih mitova, Veliki Vođa je naišao na problem: Kako biti Tito posle Tinta? Kako postati Đinđić a ne popiti metak?

To što je na južnoj hemisferi sada leto, pa je tamo Deda Mraz u svoje saonice upregao leteće kengure umesto irvasa, ima za posledicu 2 stvari: pokloni malkice kasne, a ludilo novogodišnjeg bančenja i dalje traje. A kako su svi plodovi današnjeg ludila posledica nekakvih ranijih setvi, hajde da malo razgrnemo opalo lišće sa buđavih kalendara. Stvarno, kako je došlo do toga da prvak sveta u tučkanju žutih loptica bude tretiran kao dimljeni osunećenik na mađarskoj granici?

Neukost, nekompetentnost i glupost ušuškana ispod grandomanskog mita (ikona Velikog Vođe, Niš, fasada hotela „Ambasador“) nužno izaziva mrak. I to ne samo onaj medijski na koji smo navikli. Ako je svako ukazivanje na nečiji propust „napad na Vučića“, ako je lojalnost partiji uvek ispred i iznad stručnosti, paljenje sveća je neizbežno. S tim što se na opelu upokojene normalnosti ne pale sveće lojanice, pale se one parafinske. Ne zaboravimo, parafin i vazelin su hemijski srodne materije.

1) „Svaka vlast kvari, apsolutna vlast kvari apsolutno.“
2) „Svi političari su govna! Srećom, kotlić demokratije iznad WC šolje vlasti obezbeđuje da ne zabagre.“

- Mama, jel ono Vučić?
- Ne, sine, ono je bager.
- Ali, mama, deda kaže da Vučić pomera brda, a ona mašina baš, baš, pomera zemlju!

Da, dečija usta svašta kažu... Godinama je serija emisija „Kefalica“ rađena upravo u tom fazonu, sa ciljem da nam taj dečiji pogled na svet odraslih izazove osmeh. Na primer oni detinjasti odgovori na to kako se prave bebe: „Sramota me da kažem, jer je to jedan bezobrazan posao“. Ili: „Bebe se prave od rode ili kupusa, kako ko voli“.

Susret najpoznatijeg holivudskog gusara i najvećeg Kapetana Hobotnice bio bi najznačajniji događaj protekle nedelje, samo da živimo u nekoj normalnoj zemlji. Dobro de, znam! Ne kraže se „gusar“ nego „pirat“ i u normalnoj zemlji ne postoji sprega vlasti, proizvođača droge, policije, pravosuđa i medijske porote. Ustvari, normalne zemlje su prikraćene za mnogo toga što uspeva na ovim prostorima. Hobotnica, „La Piovra“, je bila prvenstveno italijanski specijalitet, međutim ovde je uveliko nadmašena.

Nepune 3 nedelje posle Kurtijevog landaranja suverenitetom Takozvanije, na laticama kosovskih božura ponovo vidimo ROSU. Vlažni vazduh sa Atlantika opet je doneo nepogode praćene grmljavinom, a osim grmljavine vatrenog oružja, grmljavina bombastih reči i potop vatrenih izjava sručio se na gudure Zapadnog Balkana. Čekaj, da li se to sprema novi Balkanski rat?

Pages