Septembar
Foto: 
Vesna Middelkoop

Septembar

Septembar je mesec, čini mi se, najplodniji i najlepši u ovom našem kontinentalnom delu Evrope. Bujaju boje, sunce je zanosno, kiše su blage, a plodovi leta stižu do raskoši pijaca. Za veći deo Srba, rekla bih, jedinu raskoš. Još uvek ima dobrih domaćica koje spremaju ajvar, kuvaju paradajz i pekmez. Mene u septembru uvek uhvati neizdrž, pa kao danak detinjstvu i mojoj majki Spaseniji, sa kojom sam uvek bila bliskija, nego sa mamom,  počinjem da mesim kolače, jer zimnicu u našoj kući sprema starija i iskusnija. Švarcvald tortu, kuglof, štrudlice sa jabukama i makom. Ne znam da li to ima veze sa povratkom korenima, silnim rođendanima ( između ostalog i moj sin i moj pokojni muž su septembarska deca) sa potrebom za stvaranjem zaliha oko struka, pred hladnu zimu, ili prosto  -  sa činjenicom da smo sve siromašniji. Pa kad nema leba da jedemo, nek ide život, daj da udaramo po kolačima! Kao žena čitav život u kulturi end obrazovanju , end malo jedno, malo drugo, septembar je i mesec kad krećem da radim punom parom. Što bi rekao moj sin, tinejdžer: ”Sramota me da kažem, ali ja se nešto malo i radujem prvom septembru!” Verovali ili ne.

Septembar je i mesec sjajnih kulturnih manifestacija od kojih ovog puta izdvajam:

43. Brankovo kolo, koje je ove godine u znaku 190 godina od rodjenja Branka Radičevića, 150 godina od smrti Vuka Karadžića i 100 godina od velikog rata. Od 6. Septembra do 15. septembra, u Sremskim Karlovcima, na Stražilovu i Novom Sadu, u trideset različitih programa nastupiće nekoliko stotina gostiju, ove najveće pesničke manifestaciju u zemlji i okruženju. Bez obzira na tradicionalistički okvir u kome se uvek kreće, mračnih devedesetih kontinuirano sarađujući sa istim, mogu sa pravom da kažem, da je uvek, ali uvek, Brankovo kolo bilo mesto dokaza da poezija živi (Nаsuprot fаrisejskim i klonulim viđenjimа dа je poezijа u krizi, delovаnjem i rezultаtimа mi dokаzujemo dа nije. Poezijа je supstаncijаlni kаrаkter svаke kulture. Onа se primаrno rаzvijа u mаternjem jeziku. Iz govora Nenada Grujičića, direktora Brankovog kola, na otvaranju )

U Beogradu, akcenat bih stavila na 55. Oktobarski salon koji traje od 19. Septembra do 2. Novembra. Koncept ovogodišnjeg salona inspirisan je fenomenom društvenih mreža na intrenetu, posebno Snepčet aplikacijom, koja uništava svaku poslatu poruku posle samo nekoliko sekundi. Salon će predstaviti radove četrdesetak umetnika iz zemlje i inostranstva. Godinama sam redovni, nemi pratilac ove manifestacije (prvi put pišem o njoj) i istinski me uzbuđuje svojom provokativnošću.

Naravno, tu je i nezaobilazni 48. Bitef , koji traje od 20. do 30 septembra. Osnovno polazište i ovog festivala je stogodišnjica izbijanja Prvog svetskog rata. Biće prikazano 13 predstava, sve pod sloganom „Prošlost je sada“. Festival Cirkobalkana, pokrenut u saradnji organizacija koje se bave savremenih cirkusom iz Srbije, Hrvatske i Francuske, biće ponovo održan u Beogradu od 12. do 27. septembra ispred Muzeja savremene umetnosti na Ušću, a potom u oktobru u Puli. Novina ovogodišnje edicije Cirkobalkane je to što je poslednja nedelja programa u Beogradu uvrštena u Bitef Polifoniju – prateći program BITEF-a, u sklopu koje će premijerno biti izvedena predstava savremenog cirkusa “Oldness”. Dodala bih da su programi Brankovog kola, kao i Oktobarski salon besplatni, ili su neke ulaznice baš simbolične, kao i ulaznice za Cirkobalkanu. A nema ničeg lepše od Sremskih Karlovaca u septembru i dobre slike do novembra. I mladih umetnika artista koji donose novu viziju cirkusa na ove naše, tradicionalne prostore. To o hlebu i kolačima, ja i dalje. Jer ulaznica za Bitef je u u rangu moje nimalo jeftine Švarcvald torte.

Kada je o indiviualnim projektima reč, izdvojila bih izložbu u Kulturnom centru Beograda, Vrt Uživanja Mladena Miljanovića koja traje od 28. Avgusta do 20. Septembra. Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Beogradu, autor se predstavlja radovima koje je izložio na 55. Bijenalu u Veneciji prošle godine kao predstavnik BIH. Miljanović je koristio tehniku graviranja na nadgrobnim spomenicima i ceo koncept, mermerni triptih, instalacija i video rad, bukvalno obaraju sa nogu. Cela Bosna, rat, rat, lepota, tuga, lokalni klorit i jedna apsolutna promišljenost imponuju, istinski. Ceo projekat  je omaž triptihu Vrt zemaljskih uživanja, Hieronimusa Boša. Pa kad ste u Knez Mihajlovoj... Ulaz je za dž.

I za kraj, jedan film o kuvanju. Klasičan road movie, komedija Chef koju je režirao, producirao, napisao i odglumio Jon Favreau. (Za neupućene režiser Iron man I i II) Priča o frajeru koji gubi posao u prestižnom restoranu gde je šef kuhinje i koji kreće sa desetogodišnjim sinom, sa čijom majkom je razveden, na put prošićenja, inspiracije, sjajnih recepata i bliskosti. I sve to, bez obzira na izvrsnu muziku i neverovatne kuhinske bravure ne bi bilo ništa, da u filmu ne glume i dve oble lepotice Scarlett Johansson kao crnka i Sofija Vergara kao plavuša. Film je cool, seksi, topao, duhovit. Ima tu i Dustin Hoffmana i Robert Downey Jr. I socijalnih mreža i New Orleansa. I muzike, muzike, muzike.

Odatle mi i ideja da pričam o kolačima i umetnosti u isto vreme. Danas ću praviti lenju pitu. Nedelja je.

mr Aleksandra Nikolić Matić

Komentari

Komentari

Super! Puno boja, ukusa, mirisa... Povećava moju čežnju za Beogradom. Moja prva asocijacija pri pomisli na Bgd je bas ovako nešto, kao iz ovog divnog teksta. Miris paprika, esencije, neretko, glas blažene domaćice, koji se širi kroz prozor neke stare kuće, visoki parter, u nekoj od strmih dorćolskih ulica, koje vode ka Dušanovoj... Moje uspomene su na davne dane, ne znam da li domaćice još pevaju:).

draga Vera :) kad ikad dodjes u Srbiju, vodicu Te u jedan restoran koji ce zadovoljiti sve Tvje zahteve za raskosi cula nam i duha. Inace slika od prosle godine/ novo naselje u Bgd Stepa Stepanovic, 1. maj frajeri raspalili rostilj na sred betona (divan, raskosan prolecni dan ) zgrade jos neuseljene, sut i pesak svuda...pevaju i rostiljaju...slika dva ( septembar, nedelja, paprika se pece na prirucnoj bubnjari u sred skolskog dvorista...)

glede nostalgije...ni Kankun nije za baciti :))))lep provod