FT1P
Foto: 
Christian Schnettelker

FT1P

Svako ko je ikada imao posla sa birokratijom u Srbiji (a to jeste bukvalno svako) zna na šta liči vađenje bilo kog od neophodnih, premda uobičajenih dokumenata. Neću ovde ni počinjati o tome koliko je besmisleno to što se uvek traži izvod iz matične knjige rođenih ili državljanstvo koji su mlađi od tri meseca, osim ako imate onaj posebni izvod, koje je isti kao i onaj koji nije poseban, a koji je trajan.

Ovde ću samo uporediti dva načina poslovanja, dve velike državne birokratije, srpske i nemačke.

U Srbiji se smatra praktično nemogućim, na nivou urbane legende, da neki od neophodnih dokumenata dobijete u manje od tri iteracije: raspitivanje na šalteru - uplata taksi i predaja zahteva - podizanje dokumenta

Ondulacija ili ‘ladna trajna sa druge strane staklenog zida sa otvorom na koji, da biste išta čuli uglavnom morate da naslonite celo uvo, uglavnom će vas obavestiti o brdu dokumenata i formulara koje morate prethodno popuniti, kao i o taksama koje morate da platite da biste željeni dokument dobili. Ili će vam samo tutnuti fotokopiranu i neravno isečenu cedulju sa brojem računa, svrhom uplate i iznosom iste. Vi samo treba da platite, u pogodno postavljenoj banci (jedan ili dva neuredna šaltera) u zgradi opštine, uz simboličnu proviziju od bar četrdesetak dinara.

Ta famozna „Republička administrativna taksa” jedan je od najefikasnijih i najneizbežnijih punjača republičkog budžeta. Porez možete izbeći da platite, ali RAT, kako većina, ne bez određene ironije skraćeno upisuje na uplatnicama, svakako vas čeka, neminovno kao sama smrt.

U pojedinim institucijama, recimo u MUP-u, zaživeli su i info-šalteri u kojima sedi osoba koja vam uz informaciju o taksama aljkavo i polupismeno popuni uplatnicu, hteli vi to ili ne, pa vam onda to uredno i naplati, sa sve fiskalnim računom na kome, bez blama, stoji stavka, „Popunjavanje uplatnice”. Preporučujem da isti račun bacite, spalite ili pojedete, da biste izbegli da vas oni koji taj račun vide, do kraja života zavitlavaju poređenjem sa mentalno zaostalom osobom.

Ne zaboravite dabome da proverite i da li je dokument koji predajete ili podižete uredno ispečatiran. To je u Srbiji neophodno. Šuma pečata na tom komadu hartije, krajnji je dokaz svakome da je birokratija odradila svoje, a oni veštiji, mogu čak i da otprate redosled lupanja istih, kao kakvu tajnu mapu koja pokazuje kroz koliko ruku je papir prošao dok nije došao do vas.

Naravno, sve i da imate sve prethodno potrebne dokumente i da ste uplatili sve neophodne takse, uvek je moguće da je negde između oglasne table odnosno šaltera i vaše agilnosti da sve to obezbedite, došlo do nigde naznačene promene propisa. To samo znači da će se lako desiti da kada dospete do šaltera, saznate da vam nedostaje bar još jedan, apsolutno neophodni dokument, uz već u sleng ubačenu frazu šalterske službenice - „Fali ti jedan papir!” (FT1P)

Ne jedan slom živaca, moždani udar, infarkt ili pucanje čira su se zbog toga desili.

Jedna od urbanih legendi kaže i da neke od dokumenata možete dobiti i onlajn upitom pojedinim opštinama, ali uz stepen informatičke pismenosti međ’ Srbima, sa obe strane šaltera, to je i dalje siva zona birokratije.

 

Mora li zaista tako?

 

Moje relativno skromno gastarbajtersko iskustvo govori suprotno.

U Nemačkoj, zemlji poznatoj po takođe ogromnom birokratskom aparatu, stvari su drastično drugačije. Postoje četiri načina podnošenja zahteva za dokumenta: lično, tj. na šalteru, potom onlajn, tj. elektronskom poštom, zatim faksom i na kraju redovnom poštom, koja je po mom iskustvu jedna od omiljenih nemačkih zanimacija.

Svi neophodni formulari su prisutni u elektronskoj formi na sajtovima organa lokalne i savezne vlasti. Svi potrebni kontakti su takođe na tim sajtovima, kao i osnovna uputstva šta se kome šalje. Detaljni spiskovi neophodne dokumentacije za zahteve su takođe tu.

I to zaista funkcioniše.

 

Sva neophodna dokumentacija iz domena socijalnog staranja (dečiji dodatak, materinski dodatak, dodatak za negu deteta, itd.) oslobođena je bilo kakvih taksi, sa savršeno logičnim objašnjenjem - em je u pitanju socijalna kategorija, em ste već sve to platili porezom.

Kojim god načinom da zahtev podnosite, odgovor ćete dobiti brzo. Mogućnost da ste propustili da pošaljete nešto od neophodnih dokumenata je vrlo mala, a čak i da se to desi, vaš zahtev neće odbiti, nego će vam javiti šta je to što još morate poslati. To onda šaljete mejlom ili faksom.

Sve što šaljete redovnom poštom može biti fotokopirano ili skenirano i odštampano, a isto važi i za lični odlazak na šalter, gde originale samo nosite na uvid, ako insistiraju.

Službenici vam redovno odgovaraju na mejlove, ako imate dodatna pitanja, a ne želite da telefonirate.

Sva tražena rešenja i ostala dokumenta vam na kraju šalju na kućnu adresu, bez potrebe da dolazite do šaltera u opštini.

Na kraju, praktično nijedno rešenje ili dokument nema na sebi pečat. To je jednostavno nepotrebno, jer u Nemačkoj nema mnogo onih koji će ovakve stvari falsifikovati, a sa druge strane, poreklo svakog dokumenta je brzo i lako proverljivo. Ne manje važno, za Nemce je potpis, a ne pečat, kranji dokaz validnosti. Potpis je za njih zalog ličnog poštenja i garancija da vi lično stojite iza onoga što je napisano, umesto pečata neke tamo službe.

Znam da sada klatite glavom uz blagi podsmeh.

I ja sam kada su mi to prvi put rekli…

Priznajem.

Marko Ekmedžić

Komentari

Komentari

Ne znam kada ste poslednji put vadili dokumenta u Srbiji, ali ocito niste odavno. Kao prvo, ni ovde nikada nisu naplacivane takse za bilo koji dokument u slucaju socijalno ugrozenih kategorija (deciji dodatak, regresiranje troskova u vrticu, upis u skolu...). Online izdavanje dokumenata funkcionise vec neko vreme i to veoma brzo, a i e-uprava je profunkcionisala veoma uspesno. Pecat je jos uvek nasa boljka, to stoji, ali se pomeraju stvari i to poprilicno. Evo, npr. vec 2-3 godine koristim online zakazivanje za izdavanje licnih dokumenata. Vise od 5 godina se svi izvodi mogu poruciti online, a taksa se placa u zavisnosti od svrhe izdavanja. I ne samo da mogu, nego zaista stizu za 2-3 dana, kuriskom sluzbom na adresu. Poreska uprava je pravnim licima uvela podnosenje prijava elektronski, cak kao obavezno, i nema vise stajanja na salterima. Nema besmislenih guzvi za predavanje zavrsnih racuna, i to se radi online vec 3 godine, ako se ne varam. Prijava radnika je moguca online, jedino morate "skoknuti" po zdravstvenu knjizicu. I da se zna, nisam salterusa i nisam iz vladajuce partije, tj. nisam ni u jednoj partiji, i imam zilion zamerki na funkcionisanje nase drzave, ali da ne budemo neposteni, da kazemo ako nesto ide na bolje.

@Snezana: niste u pravu. Pokusajte da se registrujete da bi on-line zakazali nesto u policiji, a i zasto bi koristili 2-3 godine takav vid zakazivanja ako ne gubite dokumenta svakih 3 meseca? Zasto je taksa drugacija od svrhe izdavanja kad je to samo obican papir sa istim podacima? Sajt za predaju zavrsnih racuna je proradio pre par meseci pre tog aplikacija je bila u potpunom rasulu zbog elektronskog potpisa, ako na to jos dodamo nove racune za placanje obaveza privatnika, koji su proglaseni vazecima a nisu zavedeni u sistemu obrade podataka - sticemo uvid u apsolutni birokratski haos koji vlada u srbiji - tako da draga gospodjo vi i ja ocigledno ne zivimo u istoj drzavi ili vi imate pristup lepsim drogama od mene...

Poštovana Snežana, Pre svega, ako niste imali nijedan od problema pomenutih u tekstu, želeo bih da znate da mi je izuzetno drago zbog Vas. Mislim da bi i Vama trebalo da bude drago, jer Vas nemanje tih problema svrstava u tek neki promil građana Srbije. Dalje, neka dokumenta iz kategorije socijalnog staranja se ne naplaćuju, ali se neka svakako i naplaćuju. Sudska uverenja se i dalje naplaćuju, a bez njih recimo nema traženja dečijeg dodatka, odnosno porodiljske naknade... koja je, uzgred budi rečeno, upravo smanjena za 60%, čime je ionako mizeran iznos, učinjen uvredljivo niskim. Onlajn izdavanje dokumenata zaista funkcioniše, mahom u Beogradu. Međutim, kada dokument naručujete, uglavnom nema naznake svrhe naručivanja, tako da ćete ga platiti, uz dodatno plaćanje poštanskih troškova isporuke, odnosno plaćanje kurira (nekih 360 dinara po dokumentu). Ako ne verujete, a pošto kažete da već više od 5 godina tako naručujete dokumenta, pogledajte npr. kako izgleda naručivanje na sajtu opštine Zemun ili pak Zvezdara. Dakle, nije besplatno. Ukoliko Vam stigne pogrešan dokument, a dešava se, želim Vam mnogo sreće u ispravljanju te krive Drine. Što se tiče zakazivanja za izdavanje ličnih dokumenata, u teoriji ono takođe funkcioniše, ali u praksi, kada dobijete informaciju da ste na redu recimo tog-i-tog dana u 09:00, zapravo ćete na red doći negde između 10:30 i nikada. (Ne)Efikasnost šalterskih službenika i večito primanje preko reda, obesmišljavaju ovaj, istina lepo zamišljeni sistem. Predavanje završnih računa ne spada u socijalne kategorije poslovanja sa stanovništvom i nešto je što ne "kači" najveći broj građana. Elem, tekst je nastao iz brojnih ličnih iskustava i zasniva se na stanju koje je slika ne jedne vladajuće garniture, već birokratije koja se sporo i lenjo menja, nevezano od toga ko je na vlasti. Nisam nigde spomenuo nijednu stranku, pa stoga nema potrebe za odbrambenim stavom. Takođe, izvršio sam poređenje sa ništa manje glomaznim, ali daleko funkcionalnijim sistemom. U svakom slučaju, kako obično kažu - Ako vam je dobro, onda ništa...

Da, pogledah sad na Zvezdari, stvarno nema svrhe :( Online zakazivanje koristih često unazad par godina zbog članova porodice, a i da, gubila sam dokumenta. I svaki put je funkcionisalo perfektno, prozivani smo u tačno vreme. Doduše, 13 godina posle venčanja matičar iz opštine u kojoj sam rođena, u kojoj živim ceo život i u kojoj sam venčala, me obavestio da mi nisu promenili prezime, ali ubedih je na fon način da to mene ne treba da se tiče i da to treba sama da reši, iako je prvobitno tražila da joj dostavim IZMV ne stariji od 6 meseci. Znam da je daleko to od dobrog, ali mi se zaista čini da se stvari kreću na bolje po tom pitanju, ali izgleda da sam samo imala sreće.